Prema knjizi Lymana Franka Bauma, žanrovski okarakteriziranoj kao fantastičnom romanu, 1939. godine snimljen je mjuzikl u kojem je uloga Dorothy pripala mladoj Judy Garland, i to nakon što je Shirley Temple bila prvi izbor. Čarobnjak iz Oza danas se smatra jednim od najboljih filmskih ostvarenja svih vremena, no za Judy je to bilo mučno iskustvo.

Sve je počelo već samim dobivanjem uloge. Iako na filmskom platnu izgleda poput zemlje iz snova, okićen šarenim bojama, pustolovinama i sjajnim kostimima, Čarobnjak iz Oza za mladu je Judy, inače rođenu 10. lipnja 1922., bio, kako mnogi kažu, početak kraja.

Kada joj je pripala uloga u mjuziklu, adolescentica nije ni slutila što ju je snašlo. Snimanje je svakodnevno trajalo satima, bez pauza, a da bi u tome uspjela, Judy je počela konzumirati stimulanse. Kad je kao 17-godišnjakinja završila snimanje filma, već je bila ovisna o amfetaminima i barbituratima.

Čak i prije nego što je ugazila u poznate cipelice, nadređeni su od nje zahtijevali da ostane mršava, ali i puna energije kako bi se mogla nositi sa zahtjevnim snimanjem. U tome je prednjačio Louis B. Mayer, vlasnik produkcijske kuće MGM. Sve je to bilo previše za jednu tinejdžerku, a tome nimalo nije pomogla ni činjenica što joj je upravo majka Ethel Gumm dala prvu tabletu.

2300 crvenih šljokica: Priča o najpoznatijim cipelama u povijesti filma

Još i prije nego što je dobila ulogu u ovom mjuziklu, Judy je već imala ugovor s MGM-om i pojavljivala se u desecima filmova, no bila je plaćena iznimno malo, a ni „Čarobnjak“ nije bio iznimka. Za ulogu koja ju je vinula u zvijezde dobila je 500 dolara tjedno, dok je njezin prijatelj Mickey Rooney, s kojim je radila na brojnim projektima, bio plaćen 5000 dolara tjedno.

No maleni honorar samo je dio priče koju krije bajkoviti set. Osim što je morala piti tablete koje će joj dati energiju, od Judy je u nekoliko navrata traženo da smršavi. Morala se pridržavati strogih dijeta od kojih je osjećala slabost, no to nije smjela pokazati. Osim toga, tijekom snimanja je morala nositi korzet, ali i protetski nos i navlaku na zubima. Sve to uzrokovalo je nisko samopouzdanje kod mlade Judy.

Za ulogu koja ju je vinula u zvijezde dobila je 500 dolara tjedno, dok je njezin prijatelj Mickey Rooney, s kojim je radila na brojnim projektima, bio plaćen 5000 dolara tjedno

Na njezinu ruku nisu išli ni drugi glumci sa seta. Naime, glumci koji su glumili sporedne likove smatrali su da se Judy daje previše pažnje. Mlada Judy na setu je navodno doživjela i seksualno uznemiravanje. Jedinu saveznicu i prijateljicu na setu pronašla je u Margaret Hamilton, koja je utjelovila Vješticu za Zapada.

Iako je snimanje ovog filma za nju bilo sve samo ne bajkovito, publika je zapazila njezin talent, baš kao i filmski kritičari. Za ulogu u ovom mjuziklu osvojila je Oscara za mlade glumce, a to joj je otvorilo put u nove filmske pobjede.

Važnost osnaživanja žena
Dok danas gledamo na njezin put, jasno je da joj već od najranije dobi nije bio posut ružama. Kada nekome vlastita majka da tablete i gurne ga u ralje oštre filmske produkcije prve polovice 20. stoljeća, kada zatvara oči na seksualno uznemiravanje i svjesno ili nesvjesno čini sve kako bi potkopala samopouzdanje svoga djeteta, jasno je da to ne može dobro završiti. Kako bi pronašla ljubav za kojom je toliko žudjela, udavala se čak pet puta, a majčinim putem krenula je i jedna od njezinih kćeri – Liza Minelli.

Osvrnemo li se na tadašnju filmsku industriju i ovu današnju, sasvim je jasno zašto su potrebni pokreti poput #MeToo, stalno osnaživanje djevojčica od najranije dobi i njihovo poticanje da slijede vlastiti put, a ne onaj koji su im drugi nametnuli.

Iako se uz ove podatke Čarobnjak iz Oza možda više nikada neće gledati istim očima, Judy nam u nečemu ipak može biti primjer – nije odustala ni kad joj je bilo najteže.

Unatoč strogom režimu koji na rijetkima ne bi ostavio traga, bila je predana svojim ulogama. Ni u jednoj njezinoj sceni ne može se zaključiti da od sebe daje išta manje od svog maksimuma. Da je uz sebe imala nekoga kome može bezuvjetno vjerovati, možda bi njezina priča završila drugačije, a ne smrću uzrokovanom predoziranjem u dobi od 47 godina.