Iako sam postala mama u 35. godini, neke sam stvari o bebama znala zahvaljujući onima s kojima sam imala dodira tijekom godina. Ipak, bilo mi je potrebno vlastito dijete kako bih spoznala da su djeca nešto skuplja prvih šest mjeseci, a onda odjednom pojeftine.
Radi se, naravno, o (lošoj) šali. Jasno je da nam se troškovi za bebu neće drastično promijeniti, ali čini se da to nije bilo posve jasno onome tko je donosio odluku vezanu za roditeljske naknade. Većini mama ta je situacija dosta poznata.
Ako si imala sreće i bila zaposlena u trenutku kada si ostala trudna, država će te "nagraditi" tvojom punom plaćom za prvih šest mjeseci rodiljnog dopusta, a onda slijedi roditeljski, u kojem se situacija ponešto mijenja. Naravno, nagore.
Treba biti pošten pa reći nekoliko pozitivnih stvari prije no što krenemo s dubiozama. Hrvatska ima jedan od dužih (plaćenih) porodiljnih dopusta u usporedbi sa zemljama koje financijski stoje puno bolje od naše. Često će se za primjer uzeti SAD, gdje su žene sretne ako dobiju 12 tjedana slobodno nakon porođaja, ali iznenađuje nama bliža Francuska, gdje je prosječni porodiljni dug samo 16 tjedana.
Kako sam jedna od mama koja ne zna kako bi se sa svojim djetetom rastala nakon tako kratkog roka, moram reći da sam iznimno zahvalna na toj činjenici. Međutim, to i dalje ne mijenja realnost koja je takva da drugu polovicu svog dopusta žene više ne primaju punu plaću (pod uvjetom da je ona veća od 1000 eura), nego je limit nešto ispod 1000 eura. I to vrijedi za sve, nevezano jeste li menadžer u velikoj banci ili radite u restoranu brze prehrane.
Čovjek se tako mora zapitati što je bilo na umu onom tko je sastavljao tu odluku. Možda je mislio: Pa, ono, u početku moraš kupiti i kinderbet i prematalicu, puno odjeće, dječju kadicu, a nakon šest mjeseci imaš sve.
To bi načelno i moglo biti točno, no mnoge žene, među kojima sam i ja, opremu su dobile od svojih prijateljica i tako si smanjile taj trošak, pa ostatak od starta odlazi na ostale bebine potrebe.
Zašto se situacija nije riješila u korist svih žena, mama i obitelji?
Tu je adaptirano mlijeko za mame koje ne doje - mora se kupovati dok beba ne napuni godinu dana. Zatim odjeća koju trebaš u istoj količini nevezano ima li beba tri ili osam mjeseci - osim ako nakon šestog mjeseca ne postanu nudisti (što bi na primjer moja Uma jako voljela, barem tako iščitavam iz njezina vrištanja tijekom presvlačenja).
Većina beba i dalje koristi pelene, neke uglavnom do treće godine, dakle ni taj se trošak ne smanjuje, a tu je i jedan novi koji se uglavnom pojavi baš nakon šestog mjeseca - dječje kašice, uz visoki stolac i popratni pribor.
Djeca su sve više budna, treba im više animacije tijekom dana, pa su tu igračke, slikovnice, možda već i neke aktivnosti poput plivanja.
Sve to treba poplaćati s nižim primanjima no što su bila prvih šest mjeseci. I teško mi je oteti se dojmu da je to kao svojevrsna kazna za žene.
Nije dovoljno što smo pauzirale svoj život na godinu dana (i više, ako brojimo trudnoću), što će nas na poslu dočekati sasvim drukčija situacija kada se vratimo, što nas i dandanas diskriminiraju na razgovorima zazivajući boljitak demografije, a zazirući od našeg odlaska na porodiljni.
U tih godinu (dvije ili tri, ovisno o tome koliko tko ima djece) prosječni će muškarac nastaviti napredovati kao da se ništa nije dogodilo, dok ćemo mi morati nadoknaditi svoju godinu odsustva i na konto toga kasniti s napretkom u usporedbi s kolegom. Nagrada? Ha, evo ti manje novca, a isti ili veći troškovi.
Sve je lakše kada imaš partnera, pa se taj gubitak ne osjeti toliko direktno, ali što je sa samohranim majkama kojima je smanjenje naknade za idućih šest mjeseci doslovno oduzimanje od usta?
Nekad prošle godine u medijima je pukla priča kako će se limit za rodiljne naknade povećati na tadašnjih 20.000 kuna. Prijedlog je trebao ići na raspravu u srpnju, no nakon što je srpanj prošao, više nije bilo riječi o tome.
Godinu dana nakon te neodržane rasprave na moj račun, kao i na račun mnogih drugih mama, sjeda 993 eura. Prosječna netoplaća za Zagreb iznosi 1518 eura, a inflaciju nećemo ni spomenuti, kao ni režije, kredite i najmove koji se ne smanjuju magično zato što se nama smanjila naknada. Svedene smo ispod prosjeka, a ne možemo se ni pošteno požaliti jer je limit godinama prije bio još i manji.
Možemo i pješke
Činjenica je da nitko ne ide na djecu zbog novca, a većina ljudi obično ne razmišlja o tome kako će se snaći kada sanjari o svom malom zamotuljku, ali priznajem da je mene morilo ovo pitanje prije same trudnoće i žao mi je što se situacija nije riješila u korist svih žena, mama i obitelji kada je trebala.
U našem kućanstvu tako je već dosad korišteni popularni brend pelena zamijenio onaj nešto jeftiniji, kašice se ionako kuhaju doma, robicu i dalje objeručke prihvaćamo od prijatelja i obitelji, a svakodnevni odlasci autom u obližnje selo kako bismo s bebom nahranili galebove već su zamijenile (besplatne) šetnje kolicima do njega.
Preživjet ćemo, naravno da hoćemo. Šuti i trpi (i reži tanje šnite), a jedino što preostaje je iščarobirati više pelena/kašica/bodija/novca na računu kako naši najmlađi ne bi osjetili odluke onih koji bi trebali znati bolje.
Kao veliki fan Harryja Pottera, ja sam već pripremila svoj čarobni štapić.