Prihvatiti tuđu pomoć u bilo kojem aspektu života mnogima je vrlo teško, posebno ako su kao djeca morali moliti da njihove potrebe budu zadovoljene. No naučiti prihvatiti pomoć može dovesti do velike bliskosti s drugima.
ZAŠTO NAM JE TAKO TEŠKO PRIHVATITI TUĐU POMOĆ?
Kada smo od djetinjstva navikli sve raditi sami, u odrasloj dobi može nam biti vrlo teško prihvatiti tuđu pomoć. Imamo osjećaj kao da smo drugima teret, a kada nam netko gotovo tvrdoglavo želi pomoći, to može dovesti do velikih svađa jer nam naprosto nije shvatljivo da postoje takvi ljudi.
Te složene reakcije na primanje pomoći velikim dijelom proizlaze iz naše povijesti privrženosti. Ako nismo navikli primati dosljednu, kvalitetnu skrb od svojih roditelja, prihvaćanje pomoći tijekom odrasle dobi može nam djelovati zbunjujuće, pa čak i bolno.
Prepoznavanje da trebamo nešto od druge osobe može u nama izazvati osjećaj srama i neriješene boli iz našeg djetinjstva.
Dopustiti drugima da nam pomognu ili nam nešto ponude u odrasloj dobi zato proturječi našem mišljenju da se moramo brinuti o sebi ili da uopće nemamo potrebe koje bi drugi trebali zadovoljiti.
KAKO NAUČITI PRIHVATITI POMOĆ?
Osobi koja nije iskusila takvo što u svome djetinjstvu može biti vrlo teško shvatiti zašto ne želimo njezinu pomoć, pa čak i biti povod za svađu.
Kada pokazujemo da smo ranjivi i otvoreni, to obično kod drugih izaziva potrebu za brižnosti, što pak može dovesti do dublje emocionalne bliskosti.
Česte su situacije u partnerskim odnosima kada jedna od strana ne prihvaća pomoć jer je naprosto ne zna prihvatiti, pa se druga strana osjeća suvišno i nepotrebno te počinje preispitivati čitav odnos. To nije rijetkost ni u prijateljskim odnosima.
Ipak, postoje načini kako se može naučiti prihvatiti pomoć.
1. Istražiti zašto nam je teško prihvatiti pomoć
Prije svega, potrebno je sa samim sobom riješiti pitanje podrijetla problema. Kao što je spomenuto u uvodu, kod najvećeg dijela ljudi to proizlazi iz djetinjstva. Zato je važno priznati si da je to možda posljedica odnosa s majkom ili ocem.
Ponekad narušen odnos (ili nepostojeći odnos) i samo s jednim roditeljem dovodi do ovakvih posljedica. Koliko god bilo bolno suočiti se s činjenicom da jedan od roditelja nije znao ili nije želio brinuti o nama, važno je znati zašto se danas tako osjećamo.
Ako pak podrijetlo tog problema nije poznato, dobro je potražiti psihoterapeutsku pomoć.
2. Shvatiti da je u redu biti ranjiv
Ranjivost često sasvim neopravdano vežemo uz slabost, no stvarnost je zapravo upravo suprotna. Ranjivost je znak hrabrosti, a drugi ljudi tada se osjećaju bližima nama. Štoviše, kada pokazujemo da smo ranjivi i otvoreni, to obično kod drugih izaziva potrebu za brižnosti, što pak može dovesti do dublje emocionalne bliskosti.
Zato je važno shvatiti da postoje osobe kojima je stalo do nas i koje žele da budemo ranjivi s njima. Primjerice, ako osoba u partnerskom odnosu pokaže da je ranjiva, druga će strana, ako je emocionalno inteligentna, to shvatiti kao čin povezivanja i otvaranja te to može samo unaprijediti vezu.
3. Dati drugima priliku da nam pomognu
Kada primate pomoć, drugim ljudima dajete priliku da i oni daju. Ne možemo mi uvijek biti ti koji će sve dati, a ništa primiti. Nastavimo li s tim obrascem, s vremenom će ljudi koji nisu mogli doprijeti do nas pronaći druge osobe kojima mogu nešto dati jer je davanje u ljudskoj prirodi.
Ipak, to se može spriječiti i u postojećim odnosima, kao i u onima koji nam tek prethode. Kako? Naprosto recite da trebate pomoć ili je prihvatite kada vam bude ponuđena. Bilo da je riječ o donošenju lijekova kada ste bolesni, čuvanju djece kada morate na iznenadni sastanak, uskakanju s pranjem suđa ili nečim desetim, prihvatite to. Duboko udahnite i recite: U redu. Hvala ti na pomoći.
Da, taj prvi put je najteži, no imajte na umu da zaslužujete tople odnose s drugima pune bliskosti i povjerljivosti. Djetinjstvo vas ne mora definirati.