Prvi ukrasi na božićnim drvcima u Europi pojavili su se u 16. stoljeću, ponajprije na njemačkom području. Njemačkim protestantima pripisuju se zasluge za popularizaciju bora kao blagdanskog simbola, a tradicija se brzo širila među plemstvom i bogatijim slojevima društva. U to vrijeme drvca su se ukrašavala jabukama, slasticama, orašastim plodovima, ali i svijećama.
Zašto baš svijećama?
U kršćanskoj simbolici svjetlo je oduvijek predstavljalo nadu, Božju prisutnost i dolazak svjetla u svijet. No svijeće na boru nisu imale samo duhovno značenje.
Svijeće su stvarale atmosferu topline i svečanosti u zimskim danima kada je prirodnog svjetla bilo vrlo malo.
Prva dokumentirana uporaba svijeća na božićnom drvcu datira iz 1660-ih, ali vjeruje se da je tradicija postojala i ranije.
Naravno, bilo je to i poprilično opasno. Drvce koje svakim danom postaje sve suše zbog topline u domu i otvoreni plamen svijeća činili su savršenu kombinaciju za požare. Zato su se svijeće palile samo kratko, najčešće na Badnjak, a uz bor je uvijek stajala kanta vode ili pijeska. Tijekom 18. i 19. stoljeća izumljeni su različiti držači i kvačice kako bi se svijeće bolje učvrstile, ali rizik je i dalje bio velik.
Edisonova žarulja i prva božićna rasvjeta
Prava revolucija počinje 1880. godine. Te je godine Thomas Edison, nedugo nakon što je patentirao praktičnu električnu žarulju, odlučio osvijetliti svoj laboratorij u Menlo Parku božićnim ukrasima. Spustio je stotine malih žarulja duž perona i okolnih zgrada kako bi demonstrirao sigurnost i budućnost električne energije. Iako to nije bilo božićno drvce, bio je to prvi put da je električno svjetlo izravno povezano s božićnim razdobljem.
Dvije godine kasnije njegov kolega i partner, Edward H. Johnson, napravio je prvi poznati elektrificirani božićni bor. Johnson je 1882. u svom domu u New Yorku izradio niz od 80 ručno obojenih žaruljica (crvenih, plavih i bijelih) i pažljivo ih rasporedio po drvcu na rotirajućem postolju.
Zvao je novinare da vide tu novotariju, a iako je ideja bila fascinantna, električna energija tada je još bila skupa, rijetka i većini ljudi nedostupna. Ipak, to je bio ključni trenutak u povijesti božićnih lampica. Johnson je službeno upisan kao otac modernih božićnih žaruljica.
Krajem 19. i početkom 20. stoljeća električne božićne žaruljice počele su se prodavati u ograničenim količinama, ali bile su iznimno skupe. Dakako, trebalo je imati izvor električne energije u kući, a to je već bio luksuz sam po sebi. Osim toga, jedne žaruljice koštale su više nego što su bila mjesečna primanja jedne prosječne obitelji.
U to je vrijeme elektrifikacija domova doživljavala ekspanziju. Kako je električna energija postajala sve dostupnija, rasla je i potražnja za božićnim žaruljicama. Proizvodnja se polako automatizirala, a cijene su padale.
Najveća promjena nakon Johnsonova izuma dogodila se tek krajem 20. stoljeća
Pravi procvat dogodio se između 1920-ih i 1950-ih. Tvrtke poput General Electrica počele su masovno proizvoditi žaruljice različitih boja i oblika. Ručno bojane žarulje zamijenili su standardizirani modeli, a nizovi su se počeli prodavati složeni i spremni za korištenje.
Do 1950-ih godina božićne žaruljice postale su gotovo neizostavne u američkim domovima. Nakon toga trend se proširio i na Europu, a u poratnom razdoblju božićni duh kao simbol obnove i optimizma odlično se uklopio u vizualni raskoš električne rasvjete.
U isto vrijeme javlja se i novi sloj konzumerizma: natjecanja u božićnim ukrasima, kičaste fasade, svjetlosne svečanosti i prvi veliki trgovački ukrasi. Od 1960-ih nadalje tržište je eksplodiralo. Razvijaju se: mini lampice (tanke žaruljice niske potrošnje), bljeskajuće žaruljice vrlo popularne 70-ih, serijski spojevi koji omogućuju da se sve žaruljice ugase ako jedna pregori i još mnogo toga.
Najveća promjena nakon Johnsonova izuma dogodila se tek krajem 20. stoljeća: pojava LED tehnologije. LED lampice troše minimalno energije, gotovo se ne zagrijavaju i iznimno su dugotrajne. Osim sigurnosti i ekonomičnosti, LED je omogućio čitav spektar božićne kreativnosti: svjetlosne zavjese, projektore na pročeljima kuća, pametne lampice kojima se upravlja aplikacijom, pa čak i sinkronizirane glazbene instalacije.
Unatoč komercijalizaciji, osnovna emocija ostala je ista: želimo osvijetliti najmračnije dane godine. Želimo da naš dom bude topao, ugodan i svečan. Želimo se podsjetiti na svjetlo, nadu i zajedništvo.