Čak i ako niste nastavničke struke, sigurno ste barem jednom čuli kako učitelji i profesori imaju „privilegiju“ uživati u najkraćem radnom vremenu i najdužem godišnjem odmoru. No je li to doista tako ili je riječ o još jednoj predrasudi? Jeste li se možda i kao školarci pitali što vaši učitelji rade kad ste vi na praznicima?

Iz prve smo ruke odlučili saznati kako je to zaista raditi u školi, i to u osnovnoj školi, gimnaziji i strukovnoj srednjoj školi usmjerenoj na učenike s teškoćama u razvoju. Naše su sugovornice otkrile što rade u školi tijekom lipnja, srpnja i kolovoza, svaka na svoj simpatični način. One su Tihana Magaš, Ivana Tadinac i Mirna Teodorović.

Što još radite u školi?
Kako dio javnosti percipira godišnji odmor prosvjetnih djelatnika, najbolje ilustrira primjer koji se dogodio Tihani Magaš, profesorici povijesti u zadarskoj Gimnaziji Vladimira Nazora.

Bore se sa školskim sporim internetom, padom servera, ispunjavanjem pedagoške dokumentacije... I da, to sve ne rade u uredima s klimom.

Nikad neću zaboraviti javljanje na telefon u popodnevnim satima jednog srpnja kada sam radila kao ispitni koordinator za državnu maturu. S druge strane glas iznenađeno govori: 'O, pa vi radite?!' Ja zbunjeno ponavljam ime svoje gimnazije i uz ljubazno 'Izvolite' očekujem kako se čovjek zabunio ili ima neko konstruktivno pitanje. Međutim, muškarac simpatično nastavlja: 'Išao sam provjeravati tko će mi se od škola javiti. Samo kukate, a nikad ne radite! Zašto ste vi još na poslu?' sa smiješkom nam govori profesorica Magaš.

Na to je svome sugovorniku simpatično uzvratila da, kako kaže, ispija koktele, gleda u more i poput pravog goniča robova tjera vilenjake da odrade sve poslove.

Ljubazni čovjek odgovorio je na to s 'tu, tu, tu'... Ma sigurna sam da je nešto htio reći, ali simpatični vilenjaci prekinuli su liniju, govori prof. Magaš.

No evo kako izgledaju dani gimnazijske profesorice od onog trena kada učenici odu na svoje praznike. Ako ima učenika koji pohađaju produžnu nastavu, za nastavnika to znači balansiranje između produžne nastave, dežuranja na državnoj maturi i rješavanja razredne administracije za one koji su razrednici, a za ispitne koordinatore još i više posla.

Ispitnim koordinatorima najduže traje ovaj radni dio godišnjeg koji to nije, a ukorak ih prate i razrednici maturanata koji i nakon potpisivanja rješenja o godišnjem odmoru ipak dolaze u škole kako bi se učenicima na vrijeme uručile toliko željene svjedodžbe i potvrde o položenoj državnoj maturi, ističe prof. Magaš.

Potom slijede usavršavanja diljem zemlje i svijeta, a prof. Magaš do sada je bila u Izraelu, Francuskoj, Makedoniji, Nizozemskoj, Sjedinjenim Američkim Državama, bilo kao sudionik ili predavač. Naravno, predrasude ne izostaju ni ovdje. Ipak, odavno je naučila ne ih više slušati te se posvećuje sebi i svojim učenicima, a kako bi unaprijedila svoj rad, dobar dio ovog ljeta posvetit će seminarima i debatnom kampu.

Balansiranje između škole i usavršavanja
Ivana Tadinac, koja već dvadeset godina radi u Osnovnoj školi Trilj kao učiteljica razredne nastave, itekako razumije svoju kolegicu. I sama se naslušala anegdota o, kako ona kaže, tri miseca lita, pa je s nama podijelila kako izgledaju njezini ljetni dani.

Pod pretpostavkom da su sve opisne ocjene napisane i zaključene, slijedi završno upisivanje podataka o svakom učeniku posebno za svaki njegov predmet. Po jednom predmetu trebaju mi barem četiri sata. Kada uzmete u obzir da u prosjeku jedan razredni odjel ima oko dvadeset učenika, lako je izračunati potreban broj sati, govori učiteljica Tadinac.

Slijede sjednice Razrednog i Učiteljskog vijeća koje traju minimalno po nekoliko sati, a potom popunjavanje Matične knjige. Nakon svega toga vrijeme je za stručno usavršavanje.

U Vodicama sudjelujem na državnom stručnom skupu Učitelji pred izazovom promjena. Moram prijeći 90 kilometara da bih stigla do Vodica, odslušati predavanja i potom voziti kući jer ne mogu prespavati u Vodicama. Naredna dva dana opet moram voziti u istom smjeru i biti na seminarima koji traju od 9 do 19 sati. Kako ovo stručno usavršavanje ne ide na trošak radne organizacije, plaćam ga sama, govori nam učiteljica Tadinac koja se iz Vodica vraća na prijam, pregled i sortiranje udžbenika u svome razredu.

Uz finalno pisanje izvješća o svim aspektima protekle nastavne godine i ispisivanja svjedodžbi te dodatnih stručnih usavršavanja u svojoj i susjednim županijama, Ivana Tadinac napokon kreće na svoj godišnji odmor 8. srpnja.

Nikada neću zaboraviti javljanje na telefon u popodnevnim satima jednog srpnja kada sam radila kao ispitni koordinator za državnu maturu. S druge strane glas iznenađeno govori: „O, pa vi radite?!

Nema predsezone ili postsezone

Pripremanje za taj isti odmor Mirni Teodorović, nastavnici u Centru za odgoj i obrazovanje Dubrava, počinje dok su drugi još na skijanju.

Pripreme za 'dugo, toplo ljeto' meni počinju krajem veljače, i to u potrazi za rezervacijom apartmana na moru koji si mogu priuštiti, kao i štednjom koja mora početi najkasnije tada. Za nas nema predsezone ili postsezone jer mi to vrijeme provodimo u školama. Ipak, svake me godine netko od poznanika pita što radim u školi početkom srpnja. Odavno sam prestala objašnjavati. Sada kažem da, eto, pijuckamo koktele i planiramo team building u najboljim odmaralištima, govori nam profesorica Teodorović.

No šalu na stranu, kao i njezine kolegice, profesorica Teodorović izdaje svjedodžbe, bori se sa školskim sporim internetom, padom servera, prebraja i naručuje udžbenike, dežura na državnoj maturi, održava dopunski rad i popunjava pedagošku dokumentaciju. I sve to u prostorijama bez klime sa četrdeset svojih kolega.
Nakon što se sredinom kolovoza vrati sa zasluženog godišnjeg, očekuje je slična priča.

U tom je periodu lijepo otići na koji stručni skup. Ako ih ima, ako ne treba plaćati dnevnicu i organizirati prijevoz. I ako taj dan u školi nemate upise ili sličnu administraciju, ili slavni jesenski rok državne mature. Tada možda i uhvatite sekundu da potražite kakav EU projekt ili se bar malo ulogirate na eTwinning , prije nego što vas zatrpa nova lavina papira, godišnji planovi, imenici, matice, prilagođeni, individualizirani, tablice, pripreme i slično, zaključuje prof. Teodorović.

Vrijedi li raditi u prosvjeti unatoč svemu? Itekako!
I jedan razgovor s ovim vrsnim nastavnicama i učiteljicama dovoljan je da shvatite kako unatoč svemu sve redom vole svoj posao. I ovime se nikome ne opravdavaju, a sve njihove (i moje) misli sažela je profesorica Magaš.

Kada na učeničkim licima vidite da ste ih nešto naučili, kada oni shvate da su uspjeli ispraviti ocjenu isključivo vlastitim trudom i vašim smjernicama, kada jasno pokazuju da znaju razmišljati svojom glavom, iz učionice odlazite s osmijehom na licu

Sve što smo navele primjenjuje se na svako zanimanje u Hrvatskoj jer kad-tad svi dođemo na red, a prozivanje o lakom radu i boljim uvjetima rada u odnosu na druge kod nas je dignuto na jednu višu razinu, je l' da? I zato bez obzira na to koji posao obavljali i što god govorili o vama i njemu, ne trebate se zamarati. Vi znate tko ste, što ste i koliko radite.

Baš svaki posao ima i svoje prednosti i svoje mane. Nama je odavno jasno što sve učiteljski posao nosi sa sobom. Iako ima i vrlo teških dana u kojima se, jamčim vam, svaki prosvjetni djelatnik barem jednom pitao što mu je sve to trebalo u životu, rad s djecom nadoknađuje i nerazumijevanje okoline i male plaće i ne baš bajan status u društvu.

Kada na njihovim licima vidite da ste ih nešto naučili, kada oni shvate da su uspjeli ispraviti ocjenu isključivo vlastitim trudom i vašim smjernicama, kada oduševljeno prepričavaju pročitane lektire ili jasno pokazuju da znaju razmišljati svojom glavom, iz učionice odlazite s osmijehom na licu, a tu zaraznu energiju odmah prenosite i na svoje ukućane.

Kada pak nakon nekoliko godina sretnete svog bivšeg učenika koji vam, primjerice, otvori vrata trgovine ili vam sa žarom govori o svojim studentskim danima, tada znate da ste nešto učinili kako treba. I upravo su takve Tihana Magaš, Ivana Tadinac i Mirna Teodorović, kao i brojni njihovi kolege i kolegice.