Kada zamislimo mladenku, svi u glavi stvorimo približno istu sliku. Vidimo mladu djevojku, obučenu u prekrasnu bijelu kombinaciju, ukrašenu raznim dodatcima. Bez obzira na to odabere li mladenka krinolinu ili nešto jednostavniju haljinu, svaka izgleda kao princeza koja je došla s otmjenog dvora
Istraživanja Brides Magazina, provedena do 2018. godine kažu da više od 83 posto mladenki za svoj poseban dan odabere klasičnu, bijelu haljinu. Ova statistika otvorila je neka pitanja s kojima ćemo se pozabaviti u ovome tekstu.
Prvo pitanje glasi: Jeste li se ikad zapitali kako je nastala svadbena moda te tko je i kada odredio da je uobičajena „uniforma za vjenčanje“ bijele boje? Ova naizgled bezvremenska tradicija ipak nije tako stara kao što mislimo.
Lady's Book, vodeća ženska publikacija iz 19. stoljeća, koju danas gledamo kao Vogue viktorijanskog doba, sačuvala nam je dokaze o tome kako se razvijala svadbena moda.
U članku "Etiquette of Trousseau", iz kolovoza davne 1849. godine, piše kako je običaj od pamtivijeka da je bijela odgovarajuća nijansa za „čiste, nevine i čedne“ djevojke koje stupaju u brak s odabranikom svojih roditelja. Bijela je simbol svježine i čistoće djevičanstva, ali se u to vrijeme vezala za ljubavne muke mladenki koje su se nosile s gorkim okusom dogovorenih brakova.
Bijela nije bila odraz čednosti, nego društvenog statusa
Međutim, ranija povijest nam piše drugačiju priču. U to vrijeme bijela još uvijek nije bila popularna jer su je nosile samo najimućnije dame, koje nisu morale hodati po blatu i koje su imale pristup vodi s kojom bi pak oprale svoje duge haljine koje su se obično vukle po blatnjavom podu. Stoga se nameće zaključak da bijela boja nije bila odraz čednosti, nego statusa u društvu.
Ova praksa seže više od dvije tisuće godina unatrag, s korijenima u Rimskoj republici, kada su mladenke nosile bijelu tuniku. Bijelu su i stari Rimljani povezivali s čistoćom i čednosti, ali i s Vestom, djevičanskom božicom ognjišta, doma i obitelji, koju su služile hramske svećenice, također obučene u bijelo.
Nakon pada Rimskog carstva, bijela više nije bila popularna boja i potpuno se izgubila sve do sredine 19. stoljeća. Bijela boja se u tom periodu povezivala sa žalovanjem, otprilike isto kao danas crna. Samo najhrabrije žene su nosile bijelu boju, a često su nailazile na kritike jer su, noseći bijelo, kršile propisane društvene norme toga vremena.
U vrijeme ranih crkvenih vjenčanja, mladenke su najčešće birale crvenu boju koja je bila odraz višeg staleža. Bogate nevjeste, imale bi haljine u bojama rubina, ukrašene draguljima, krznom, zlatom i srebrom.
Kraljica Viktorija je pokrenula trend bijelih vjenčanica
Tek je kraljevsko vjenčanje iz 1840. potaknulo moderni trend bijelih vjenčanica kakve poznajemo danas. Kraljica Viktorija se odrekla tradicije nošenja raskošnih krunidbenih haljina i odlučila je princu Albertu od Saskokoburga sudbonosno da izreći u bijeloj, jednostavnoj haljini. Njezina haljina je bila predstavljena u modnim časopisima pa su boju i stil kopirale mnoge žene toga doba jer su htjele izgledati kao mlada, atraktivna kraljica.
Haljina je bila izrađena od bijele, predene svile i satena s akcentima od Honiton čipke, a na glavi je imala vijenac od cvjetova naranče, što je u to doba odskakalo od uobičajenih kruna i tijara koje su se nosile u ovim prigodama. Nosila je samo britanske materijale, a taj je trend slijedila i Kate Middleton.
Kraljica Viktorija je u to vrijeme imala 20 godina, a navodno je željela da njezini podanici znaju da je ozbiljno shvatila posao kraljice i da će biti razborita i razumna, bez obzira na to što je jako mlada.
Tu poruku je htjela prenijeti kroz vjenčanicu i na taj način pokazati da se za Aberta želi udati kao žena koja ga voli, a ne kao kraljica koja će uživati u blagodatima svoje titule. Haljina je bila detaljno opisana u Lady's Book, a od tada je bijela postala glavni izbor za mladenke diljem svijeta.