Prednost umjetne inteligencije je očita – dostupnost. AI ne traži termin, ne kasni, može mu se pristupiti u bilo koje doba dana ili noći te je usto (najčešće) besplatno.
Aplikacije temeljene na AI-u koriste napredne algoritme kako bi analizirale korisnikove poruke, ton, pa čak i ritam pisanja. Na temelju toga nude ohrabrujuće odgovore, prijedloge vježbi disanja, vođene meditacije ili savjete za regulaciju emocija.
Neke idu i korak dalje – pamte razgovore i prilagođavaju ton komunikacije ovisno o korisnikovim emocionalnim stanjima.
Međutim, može li to zaista zamijeniti ulogu ljudskih psihologa i psihoterapeuta?
O tome smo porazgovarali sa psihologinjom Mirnom Ažić.
Umjetnu inteligenciju vidim kao svog pomoćnika, suradnika, jednog malog asistenta koji mi pomaže da budem efikasnija i fokusiranija. Ona mi pomaže da proširim svoje mogućnosti, što mi ostavlja više slobodnog vremena za mene samu i stvari koje su mi važne. Vjerujem da je umjetna inteligencija tu da nam olakša život kako bismo se rasteretili svega tehničkog te mogli više biti prisutni u onome što je stvarno važno: življenju svog života i njegovanju odnosa koji su nam bitni.
I upravo tu leži glavna razlika između toplog i iskrenog ljudskog kontakta te razmjene informacija pomoću umjetne inteligencije, govori nam psihologinja dodajući da čovjek, kada pati i želi promjenu, treba prije svega ljudski kontakt, prostor i ugođaj u kojem se osjeća sigurno i podržano.
Niti jedna tehnologija ne može zagrliti, niti pružiti ruku kad nam se teret svijeta čini prevelik.
Prema Mirninim riječima, savjetovanje i/ili psihoterapija nisu samo obična razmjena informacija. To je siguran prostor u kojem dvoje ljudi zajedno dišu, uče, ponekad šute, a ponekad zajedno i plaču.
To je podržavajući prostor u kojem se njeguje istina kroz verbalnu i neverbalnu komunikaciju, mjesto gdje stručnjak preko puta osjeti dubinu vašeg pogleda kao i tišinu koja ispunjava prostor između vaša dva odgovora.
Što umjetna inteligencija može, a što ne može?
Iako nedvojbeno ima svojih prednosti, umjetna inteligencija ne može parirati ljudskom iskustvu, pogotovo kada je riječ o nečemu tako intimnom kao što je, primjerice, psihoterapija.
Umjetna inteligencija može analizirati emocije i ponašanja, ali ne može suosjećati s nama.
Može pronaći citate i razne teorije o ljubavi, ali nas ne može voljeti. Može na puno različitih načina objasniti što je trauma, ali ne može za vas držati sigurni prostor u kojem dijelite svoje najintimnije rane i strahove. To može samo čovjek, napominje Mirna.
Dakako, umjetna inteligencija nam može i treba biti saveznik u organizaciji, edukaciji pa čak i u radu na sebi poticanjem introspekcije i motiviranja.
Ipak, za iscjeljenje nije dovoljno samo usvojiti znanje i naučiti što se događa. Za iscijeljenje je potrebno prisustvo druge, podržavajuće osobe k
oja zna i voli to što radi i koja te iz susreta u susret nježno vodi prema tvom cilju. Niti jedna umjetna inteligencija ne može znati kakav je osjećaj osjetiti kada klijent ispred tebe povjeruje da je vrijedan ljubavi i iscjeljenja, zaključuje Mirna Ažić, vlasnica osječkog savjetovališta Ja vjerujem u vas.