Ove transformacije otvaraju i razna pitanja. Između ostalog i ono glavno - koliko je zapravo zahtjevno potpuno "skočiti" u nečiji identitet. Iza nekoliko minuta na pozornici kriju se ozbiljne fizičke i mentalne pripreme, balansiranje između autentičnosti i zabave te izlazak iz vlastite zone komfora.
Kako izgleda proces kada muškarci preuzmu manire, pokrete, glas i stylinge nekih od najvećih ženskih glazbenih zvijezda, jesu li nakon tih iskustava počeli drugačije gledati na ženska izdanja te koje su ih transformacije najviše iznenadile, otkrili su nam Lovro Juraga, Sven Pocrnić, David Balint i David Amaro.
Zadovoljna: Koji vam je bio najveći izazov u transformaciji u ženski lik? Je li to bio fizički izgled (odjeća, obuća), glas, pokret... i zašto?
Lovro Juraga: Mislim da mi je najveći izazov bio, postići glas. Moja prirodna boja vokala nije toliko svijetla, za razliku od nekih drugih kandidata pa mi je puno teže baratati vokalom u višim lagama. Fizički izgled i pokret se trudim što bolje odraditi, ali naravno da i u tome ne možemo odraditi to u potpunosti kao bilo koja osoba, bila ona ženska ili muška.
Sven Pocrnić: Svaka ženska transformacija sa sobom donosi svoje specifičnosti, zahtjevnosti i parametre koje treba ispoštovati, i po mom mišljenju upravo je pretvoriti sve to u jedan kompletan paket najveći izazov. Konkretno u mom slučaju, s obzirom na to da je moj outfit za Britney Spears uključivao izuzetno kratku suknju u kojoj sam još trebao i plesati, fizički izgled, glas i pokret… sve je bilo izvan moje komfor zone. Ipak, kada bih morao izdvojiti jednu stvar baš kao najveći izazov, rekao bih da je to vjerno interpretiranje, odnosno imitiranje vokala.
David Balint: Moj osobno najveći izazov je bila transformacija u Teu Tairović. Osim sve moguće protetike koju sam nosio - umjetne grudi, umjetni kukovi, umjetne trepavice, tona šminke i jako velika perika (smijeh) - morao sam dodatno i plesat koreografiju, pri čemu je to bila moja druga transformacija u showu, pa je pritisak bio još veći i pripreme su bile baš velike za taj nastup.
David Amaro: Štikle su prvi put kad ih staviš na noge veliki izazov, pogotovo jer ja imam nogu broj 41. To znači da mene svaki put kad sam žensko čeka cipela koju je prije mene nosila žena, a ne nešto što su napravili specifično za muškarca obučenog u ženu. Naprimjer kad sam bio Milica Todorović nosio sam štikle koje je nosila glumica Ecija Ojdanić na nekom red carpetu. I svaka joj čast jer je to bio ogroman bol kad sam ih nosio (smijeh). Svaki put samo molim Boga da ne padnem jer je baš nestabilno kretati se u njima. O noktima da ne pričam. Ne znam kako žene funkcioniraju s njima svakodnevno.
Zadovoljna: Gledate li sada možda na ženske stylinge drugačijim očima?
Lovro Juraga: Jednu stvar definitivno. Ne razumijem zašto se žene muče sa štiklama. Znam da izgledaju elegantnije i vitkije u njima, ali ja to ne bi mogao.
Sven Pocrnić: Apsolutno se moj pogled na ženske stylinge promijenio. Djevojkama čiji styling uključuje duge nokte, izraženu šminku i uz to još specifičnu, elegantnu odjeću koja nije samo majica, hlače i neka ležerna, svakodnevna obuća, treba odati veliko priznanje za trud i vrijeme koje ulažu u svoj izgled. Kad to i sam na ovaj način prođeš, shvatiš koliko je tu detalja i koliko sve to zapravo traži posvećenosti.
David Balint: Ne gledam (smijeh), ali možda malo više razumijem zašto im treba dodatnih 45 minuta za pripremu za izlazak.
David Amaro: Naravno. Mnogo je tu nelagoda kad nosiš žensku garderobu i svaka im čast kako mnogo njih to dostojanstveno nosi, kao da nije ništa. A ono sve nešto steže, boli…
Zadovoljna: Koliko traju takve transformacije i imaju li neki dio koji je posebno zabavan? S druge strane postoji li neki dio transformacije za koji jedva čekate da završi?
Lovro Juraga: Ja se trudim uživati u svakoj transformaciji do kraja. Dvije stvari koje mi predstavljaju najveći problem su štikle i tzv. jajostisk, čiju funkciju ne moram ni objašnjavati (smijeh).
Sven Pocrnić: Najdulja transformacija trajala je sedam sati. Kada sam bio Neda Ukraden, sjedio sam u stolcu od sedam i četrdeset ujutro do dva i četrdeset popodne, s dvije pauze za WC i trebao sam izbjegavati hranu jer bi se pritom raspala maska. Uz sve to, u kostimima se rade i određene prilagodbe kako muška fizionomija ne bi previše došla do izražaja, pa moram priznati da sam od tih dijelova transformacije ipak malo zazirao. S druge strane, koliko god možda zvučalo neobično, meni je posebno zabavan dio bio šminkanje. Vrijedne make-up artistice Nove TV rade zaista vrhunski posao i cijeli taj proces pretvore u jedno jako ugodno iskustvo. Čak i nekome tko se inače ne susreće s takvim ritualima, vrlo brzo postane zanimljivo gledati kako se lik doslovno gradi oko tebe. Ja takve trenutke uvijek doživim kao priliku za smijeh i opuštanje.
David Balint: Zabavan dio ženskih transformacija je što je lakše biti zabavan jer sami pogled na nas u haljinama i štiklama je već dovoljan da svi se puknu smijat. Što se tiče onoga što jedva čekam da završi - apsolutno skinuti štikle, često su mi noge poplavile i dobio sam žuljeve od njih što je bilo dosta bolno.
David Amaro: Pa cijeli tjedan si u procesu. Zabavno mi je pogledati se u ogledalo kad te srede jer ne možeš vjerovati da si to ti. To mi se desilo kad sam bio Maja Blagdan jer nisam mogao vjerovati koliko ličim na nju kad su mi stavili periku na glavu. Čak sam i ja na sekundu zaboravio da sam muško (smijeh). Bit ću iskren i reći da iste sekunde kad odradim nastup jedva čekam skinuti čarape i štikle. Ipak nije prirodno sve to nositi.
Zadovoljna: Kada su u pitanju ovakve transformacije, koliko je teško balansirati između poštovanja prema originalnoj izvođačici i zabavne interpretacije?
Lovro Juraga: Jako je to teško. Pogotovo ako je vokalni raspon velik. Osobno se tada trudim ostati u energiji te osobe i trudim se ne ispast karikatura, ali neminovno je da netko to može protumačiti kao karikaturu. Mislim da se svi trudimo ne pretjerivati i da je to neki i plus naše sezone.
Sven Pocrnić: Mislim da to uvelike ovisi o osobi koju interpretiramo. Jedina ženska transformacija s kojom sam dosad išao malo više u smjeru zabavne interpretacije bila je Neda Ukraden, iako sam stvarno dao sve od sebe da glasovno pogodim zvuk. Upravo je ta maska bila i najzahtjevnija, jer sam u make-upu proveo najviše vremena. Ipak, gospođa Neda me i sama objavila na svom javnom Instagram profilu i poslije mi je napisala izuzetno toplu poruku, tako da smatram da sam uspio pronaći dobar balans i ostaviti pozitivan dojam. S druge strane, kod transformacija poput gospođe Tereze Kesovije bio sam puno oprezniji jer nisam nikako htio otići u karikaturu. Smatram da takve umjetnice, svojim renomeom i karijerom, zaslužuju određenu razinu dostojanstva u interpretaciji. Pipkav je to teritorij, ali nadam se da gledatelji prepoznaju da nastojim zadržati i autentičnost i poštovanje, ali i onaj zabavni dio koji ova emisija nosi.
David Balint: Jako je teško ne otići u karikaturu. Ja sam ove sezone bio čak osam puta žena tako da sam se baš borio s time da što s većom uvjerljivosti budem žena, a ne da nekoga izrugujem.
David Amaro: Kad ideš u svaku moraš odlučiti u kojem smjeru ćeš ići. Naprimjer kad sam bio Maja Blagdan nisam sebe vidio u nekom komičnom smislu. Želio sam da je zabavno, ali još uvijek da je ljudima osjećaj da je i dio Maje sa mnom tamo. Međutim kad sam bio Milica Todorović poistovjetio sam taj nastup a jednom iznimnom zabavom i nisam shvaćao sebe kao Milicu preozbiljno. Malo je i stvar filinga, gdje te ponese. I ako te ponese u nekom smjeru malo dulje od originala, ako je to autentično, nije moguće da to ispadne nepoštovanje. Na kraju krajeva i sama Milica je u mom nastupu vidjela jednu veliku šalu i zabavu.
Zadovoljna: Koja transformacija vas je najviše izbacila iz zone komfora, a koja vam je bila najdraža?
Lovro Juraga: Najviše me izbacila Taylor u kojoj sam bio u bodiju i štiklama. Definitivno ne bih to ponovio (smijeh). A najdraža do sada mi je transformacija u Bensona i Elvisa jer su bili energični nastupi.
Sven Pocrnić: Iz zone komfora najviše me, zbog koreografije i outfita, izbacila pop princeza Britney Spears. A najdraža mi je, zbog autentičnosti vokalne izvedbe, ali i same osobnosti i te, pod navodnicima, “diva persone”, bila Mariah Carey. U njoj od malena vidim inspiraciju za istraživanje vlastitih vokalnih mogućnosti, a u osmoj emisiji sam dobio i priliku u potpunosti ih pokazati.
David Balint: Najdraže ženske transformacije su mi bile Alka Vuica i Tea Tairović jer sam se u njima iznimno zabavio pa je to i publika primijetila . A najteža Ariana Grande i Dua Lipa zbog zeznutog outfita i kombinacije pjevanja i plesa.
David Amaro: Moram kazati da nijedna nije u mojoj komfor zoni dosad iako to ljudima kod mene možda izgleda da je. Ima tu mnogo nekih mentalnih priprema za to, da kad stanem na binu, da to ispadne da sam rođen kao ta žena koju imitiram. I to je ustvari neka stvar vještine za koju ni ja nisam znao da je imam. Najizazovnija je bila sigurno Maja Blagdan, koja mi je zbog visokog tona stvarala problem, jer moj glas nije postavljen tamo prirodno pa sam se morao s tim izboriti, jer da otpjevaš taj ton moraš biti vrlo opušten, a ja to cijeli tjedan nisam bio. I drago mi je da sam se onda na samom nastupu uspio opustiti i otpjevao taj ton. Imam dvije najdraže ženske transformacije - Doris Dragović i Melody. To su dvije transformacije koje su me malo i proslavile. Melody u Španjolskoj, a Doris u regiji. I obje imaju religioznu bazu fanova, koji su sad počeli pratiti i moj rad. A i javno oduševljenje koje sam dobio od Melody i velike Doris Dragović u vezi mog nastupa su isto velika stvar.
¡Ole! Smaragdna i zlatna na Martini Stjepanović Meter su čudesne, ali pravi hit je u kosi
Šumska vila susreće Carrie Bradshaw: Martina Stjepanović Meter u raskošnoj haljini rađenoj baš za nju