Često možemo čuti izreku da je svatko kovač svoje sreće. Sreća je predmet psihologijskih i psihoterapeutskih istraživanja otkada je čovjeka i znanosti, a istodobno nas razni „new age“ pokreti uvjeravaju u to da je možemo vrlo lako pronaći i zauvijek zadržati.
No što je zapravo sreća, kako je postići i koliku ulogu u tome ima psihoterapija odnosno razgovor s nekim, otkrio nam je dr. Andrej Prošev, specijalizant psihijatrije koji se u svojem svakodnevnom radu susreće, između ostaloga, i s osobama koje očajnički traže sreću, no nisu sigurne kako je pronaći.
Kako nam kaže dr. Prošev, emocija sreće je stanje u kojem procjenjujemo da smo zadovoljili neku vrlo važnu želju, u kojem se potvrđuje neka od naših najviših vrijednosti. Taj osjećaj signalizira nam da se ostvario vrlo važan i značajan cilj koji visoko vrednujemo, a koji je individualan za svaku osobu.
Osnovna funkcija sreće je stabilizirati i učvrstiti ono ponašanje koje je dovelo do ostvarenja želje. Važno je razlikovati sreću od zadovoljstva. Naime, kod zadovoljstva se ispunjava neka nama važna želja, a sreću osjećamo kada je ispunjena najvažnija želja. Drugim riječima, sreća bi bila dugotrajnije i mnogo snažnije zadovoljstvo, afekt zadovoljstva.
No važno je i biti realan u svojim željama. Nitko od nas nema na raspolaganju dovoljno vremena i sposobnosti da bi bio maksimalno uspješan u baš svim životnim područjima, pa treba dobro promisliti o životnim prioritetima i usmjeriti se na njih, ističe dr. Prošev.
Napominje i da stalna potraga za srećom ne smije postati smisao života jer se tada više usmjeravamo na euforiju za koju nam se čini da će nas dovesti do sreće.
Takve osobe često vode hedonistički stil života, a nerijetko mogu i pretjerano uživati u psihoaktivnim supstancama, koje stimuliraju određena područja mozga te na umjetan način stvaraju lažan osjećaj euforije i sreće.
Koja je uloga drugih ljudi u pronalasku naše sreće?
Još je Ernest Hemingway davno rekao da nijedan čovjek nije otok, a to vrijedi i kada je u pitanju naše traganje za srećom. No treba biti svjestan i toga da su oni samo djelić slagalice.
Većina ljudi svoju sreću povezuje s onim ljudima s kojima su emocionalno povezani kao što su članovi obitelji, partner i bliski prijatelji. Sretni smo kada sudjelujemo u njihovu životu, kao i kada oni sudjeluju u našim životima. Međutim, sreća je također povezana s pozitivnom slikom o sebi.
Važno je da osoba sebe doživljava kao vrijedno ljudsko biće koje ima određene vrijednosti i kvalitete te iz te pozicije komunicira s drugim ljudima. Također je važno da ljudi imaju osjećaj da rade nešto što ima smisla, nešto što predstavlja važan doprinos zajednici, govori nam dr. Prošev.
Potrebno je prihvatiti odgovornost za vlastitu potragu za srećom, ali i itekako biti svjestan toga da je sreća samo jedna od emocija s kojima se susrećemo u životu.
No kada nam se čini da nikako ne možemo dohvatiti tu, kako nam se čini, gotovo mitsku sreću, dobro je potražiti stručnu pomoć u vidu psihoterapije. Za razliku od raznih „životnih trenera“ koji obećavaju „čarobno“ rješenje, psihoterapija se temelji na znanstvenim spoznajama, a tijekom rada na sebi možemo naučiti mnogo ne samo o sebi nego i o tome zašto je na mentalnom zdravlju potrebno raditi jednako kao i na fizičkom.
Međutim, važno je da pacijent tijekom psihoterapije shvati da je ključ uspjeha isključivo u njemu.
Kao što kaže i dr. Zoran Milivojević, jedan od najboljih psihoterapeuta Europe, a slažem se i ja, zadatak psihoterapije nije da pacijentu omogući postizanje sreće, što ljudi često misle kada prvi put dođu na terapiju, nego da im pomogne da prevladaju određeni poremećaj ili krizu i da poboljšaju kvalitetu svog života.
Dakle, cilj terapije je da osoba usvoji određeni način života koji rezultira ugodnim osjećajima. Jednak učinak ne može se postići nikakvim „new age“ pokretima, upozorava dr. Prošev.
U konačnici, izreka da je svatko kovač svoje sreće uistinu stoji.
Svatko od nas odgovoran je za ostvarenje svojih želja i snova, pa tako i sreće. Važno je naglasiti ljudsku autonomnost i odgovornost za sebe i svoje osjećaje. Veliki broj ljudi očekuje da im sreća dođe izvana, odnosno da su drugi odgovorni za to da im donesu sreću. Vjeruju u poruke poput 'Ako se ponašaš na taj i taj način, ja ću biti sretan, a ako se ponašaš onako kako se meni ne sviđa, ja ću biti nesretan', kaže liječnik.
Da bi se to prevladalo, potrebno je prihvatiti odgovornost za vlastitu potragu za srećom, ali i itekako biti svjestan toga da je sreća samo jedna od emocija s kojima se susrećemo u životu.
Pozitivne emocije povezane su s kretanjem prema naprijed. Ako smo tamo gdje želimo biti i stvari idu u dobrom smjeru, tada bi naše ponašanje trebalo biti aktivirano tako da idemo dohvatiti stvari koje želimo. No u životu nam treba ravnoteža između pozitivnih i negativnih emocija.
Ljudi su naprosto napravljeni tako da dožive širok dijapazon motivacijskih i emocionalnih stanja. Treba težiti sreći, ali je ne treba stavljati u središte svog života. Ona će doći uz rad na sebi i prihvaćanje odgovornosti, zaključuje dr. Andrej Prošev.