Ona je u vezi i pred udajom je. Počela je aferu s oženjenim muškarcem s kojim je seks, kaže, neizrecivo bolji. No, želi ostati s dečko, jer ima trideset i već su dugo zajedno... Provjerite što joj je savjetovala Nikolina

U vezi sam tri godine. Imam dečka i recimo da sam pred udajom. Nedavno sam na nekoj veselici (piru) upoznala tipa s kojim sam počela vezu. Ne želim biti neukusna, ali trenutačno održavam seksualne odnose s obojicom i to zna biti naporno. Želim ostati u vezi s dečkom, ali seks s ovim je…neusporediv. Imamo zajedničke prijatelje koji osjećaju da se nešto događa, čak i sumnjaju i zbog toga mi je jako neugodno. Dečko također nešto sumnja, a tip… E, pa on ima sve riješeno. Žena doma ništa ne sumnja i čini se da puno uspješnije odvaja ljubav od seksa. Meni to mnogo teže ide. Mislim i da se zaljubljujem… ili je riječ o strasti? Nikolina, moje je vjenčanje iduće godine i živim s dečkom. Imam 30 godina i zaista nemam vremena.


'Le coeur a ses raisons que la raison ne connait point.'
Srce ima svoje razloge koje razum ne poznaje
Pascal

Prevara počinje križanjem nogu, meškoljenjem na stolici, dodirivanjem kose, nehajnim zabacivanjem glave, hihotanjem, širenjem zjenica,željom da ležite jedno kraj drugog bez dodira. S te točke nema povratka.

Odgovore znaš. Instinktivno. Ali ne želiš ih osvijestiti, draže ti je vagati koje je bolje, jedno od dva moguća loša rješenja, brak kao pečat tvom pomalo malograđanskom konformizmu, ili neizvjesna putena pripadnost koja to zapravo i nije.
...ne želiš biti sama.

Bojiš li se? Čega? Činjenice da imaš trideset godina? Da po nekim malograđanskim okvirima potpadaš u kategoriju 'starih' cura - vječnih, pomalo patetičnih udavača od kojih pošteni muškarci zaziru? Jer, da su, pobogu, išta vrijedile, ne bi sada pašalukom posrtale same...

Jest, priznajem, trideset je mnogo za nekoga tko je cijeli svoj imaginarni koncept sreće bazirao na potrebi da se realizira kroz nekoga drugoga, kroz životnog partnera, bračnog druga, nekoga tko sebe ne doživljava kao individualca, jedinku dostojnu nečije ljubavi i pažnje.

Pokušaj shvatiti ovu nijansu - ljubavi i pažnje, nisam rekla nečijeg potpisa na vjenčanom listu. Ljubavi i emocija koje su obostrane, koje su nekakav dobar zalog u sretnu zajedničku budućnost, koja se možda i ne mora na kraju pokazati kao ispravna i izvediva, ali si barem pokušala.

Dvoumiš se između dvije apsolutne krajnosti.

Moje je mišljenje da istina leži negdje na pola puta, odnosno u objedinjavanju komponenti, ali to je samo moje mišljenje.
Kažeš, imaš dečka, i zajedno ste tri godine. Kažeš, vjenčat ćete se nagodinu... Varam li se, ili ti nijednom nisi spomenula da ga voliš? Ili da imaš bilo kakvu emociju spram njega? Čemu ta svadba?

Bojiš li se? Čega? Činjenice da imaš trideset godina? Da po nekim malograđanskim okvirima potpadaš u kategoriju 'starih' cura - vječnih, pomalo patetičnih udavača od kojih pošteni muškarci zaziru?

Misliš li da si potratila tri dragocjene godine svog života, takozvane 'najbolje' u naponu snage i ljepote, pa da si ne možeš dopustiti da priznaš poraz?

Zapravo, krivo sam se izrazila, poraz je nešto sasvim drugo. Ovo je osviještenje u trenutku u kojem šteta još uvijek nije prevelika, a rane dovoljno periferne da mogu nakon nekog vremena zarasti.

Poraz bi bio brak iz krivih pobuda, s traženjem sreće u povremenim neznancima, s osjećajem krivnje među zgužvanim plahtama, s nedovršenim rečenicama koje lebde u praskozorje, s klimaksima koji ne donose olakšanje, odlascima bez osvrtanja, pozivima bez odgovora, s isprikama dočekanim sumnjom...

Poruke 'Hvala na vremenu' koje te pretvaraju u kurvu. Laži, isprike, prepirke, svađe, optužbe, naguravanja, dječje suze... Treba li ti to?

Život u okovima koje nameće poimanje ćudoređa. Sastavljeno od dvije riječi 'ćud' i 'red'. Ćud je individualna, red je dogmatski postavljen. I onda kada spojimo te dvije nespojive riječi, dobijemo nešto što je društvo nametnulo pojedincima. Ili oni sami sebi.

Jer, u nekim idealnim uvjetima, na to se nikada ne bismo trebali prisiljavati, ono bi proizlazilo iz nas samih, iz ljubavi koju osjećamo prema nekome. Možda tako nešto nikada nećemo doživjeti, ali duboko vjerujem da vrijedi pokušati.

I da je to najveća sloboda koja se može okusiti.

Tvoja bi prevara mogla imati smisla i svrhe ako je to prijelomni trenutak koji će te osvijestiti da toga što želiš nema s one strane ograde. Da ti je sve što želiš zapravo cijelo vrijeme bilo tu, nadohvat ruke, samo smo, površni kakvi jesmo, skloni ne cijeniti i njegovati ono što nam je dostupno. Želimo nešto više, jače. I naiđemo na mućak.

Ali, nekako ne mislim da je to u tvome slučaju tako, iako ti to od srca želim.

Jer, čini mi se, ti si u svoju besperspektivnu aferu uključila emocije. Što je mnogo više od samoga tijela.
Prevara počinje na kavi, ne u krevetu.

Prevara počinje križanjem nogu, meškoljenjem na stolici, dodirivanjem kose, nehajnim zabacivanjem glave, hihotanjem, širenjem zjenica, traženjem podkonteksta, željom da se spojite umovima, da ležite jedno kraj drugog bez dodira.
S te točke nema povratka.

Želim ti da se osvijestiš i shvatiš da još nije prekasno za novi početak, kako god on izgledao, i da zaslužuješ cijeli paket.

Sretno!

Pitajte Nikolinu!
Želite li znati kako bi Nikolina stala na kraj vašim problemima ili u koliko visokim potpeticama ćete zaista biti seksi, odvažite se i postavite pitanje na zadovoljna@novatv.hr