Čitateljica portala Zadovoljna.hr sasvim iskreno opisala je svoju ljubavnu priču – s oženjenim muškarcem.

Potaknuta raspravom koja se razvila na službenoj Facebook stranici našeg portala Zadovoljna.hr, javila nam se jedna čitateljica koja je odlučila ispričati svoju ljubavnu priču iz perspektive "druge" žene.

Članak pod nazivom "Druga žena uvijek zna da je druga. Prva uvijek misli da je prva" očekivano je izazvao snažne reakcije i podijeljena mišljenja. U želji da potaknemo konstruktivan dijalog o temi o kojoj se rijetko razgovara otvoreno i bez lažnog moraliziranja, odlučili smo uz dopuštenje u cijelosti objaviti pismo čitateljice koje možete pročitati u nastavku.

Jutros sam pročitala Vaš članak na temu "prve i druge" i bila sam oduševljena. U meni je bio izazvan val emocija jer sam bila sretna da se nakon toliko nebrojenih članaka, foruma, savjetnica i ostalog gdje se "druge" osuđuju, savjetuju, u kojima im se pokušava ukazati na moralnu svijest, napokon nađe i jedan koji je stvari nazvao pravim imenom i gdje se, malo za promjenu, patetično od "prve" ne radi žrtva. Nadalje, pročitala sam naravno i komentare ispod teksta te opet količinom patetike i moraliziranja ostala zaprepaštena. A voljela bih Vam objasniti i zašto. Pričat ću u prvom licu jer nisam licemjer koji, pričajući u trećem, pokušava nešto sakriti.

Ja sam druga! To ste iz uvoda mogli i zaključiti. I iskreno, iako čitam ove komentare koji osuđuju neimanje grižnje savjesti zbog toga, možda bih se trebala osjećati posramljeno.

Ja sam druga! To ste iz uvoda mogli i zaključiti. I iskreno, iako čitam ove komentare koji osuđuju neimanje grižnje savjesti zbog toga, možda bih se trebala osjećati posramljeno. Ali eto, ne osjećam se. Jer imam svoje razloge i moja priča je samo moja priča.

Naime, imam 27 godina. Relativno sam mlada, mnogima zgodna, lijepa… Nisam šutljiva, borbena sam, elokventna, duhovita, sposobna. Stvari zovem pravim imenom, ne znam drugačije. Pritom ne štedim ni sebe ni druge. Uvijek okružena ljudima, ne velikim krugom jer sam smanjila toleranciju na ljude koji mi ne odgovaraju.

Uz sve to, odrasla sam u sretnoj obitelji, u stariju sestru koja je sada uspješna žena, supruga i majka prekrasne djece. Koja živi u prekrasnom braku, punom ljubavi. Ocem koji je me obasipa ljubavlju, koji je od mene radio princezu, ulagao u mene, moje obrazovanje, odgajao me.

I majkom koja je radila to isto, ali jednako tako uvijek je bila glas razuma, moja vodilja u životu koja me učila kako, kao žena, voljeti sebe, kako biti dostojanstvena i kako nikada ne pristati na manje od onog što zaslužujem, a kao njena kćer po njoj sam zaslužila najviše i još malo više od toga. I nije mi savjetovala, naravno, jer to nije MORALNO, da budem nečija „druga“ i da se zadovoljim s time. Ali me savjetovala da je bitno biti sretna. Uz sve te uvjete koje sam imala, smatram da ipak nisam razmažena. U svojoj zajednici, iako odnedavno živim samo s majkom, obavljam sve kućanske poslove, sa zadovoljstvom. Tako sam odgojena. I isto nemam problem s tim da to radim svom muškarcu. Iako sam zaposlena i radim puno radno vrijeme.

"JA NISAM IZABRALA NIŠTA. NIJE NI ON."

Želim Vam kao "druga" reći da sam itekako svjesna svega navedenog, da čak djelomično i razumijem komentare i osude tog čina.

Ovo sve sam napisala kako bih probala dočarati kako nisam odabrala biti "druga" jer mi je mrsko pranje i peglanje rublja mog muškarca. A što to znači nešto odabrati ? Ono kad ti život servira dvije, tri ili više opcija pa ti izabereš onu koja ti odgovara ? Ili shvatiti koji su ti životni ciljevi i njima se voditi, a život pun zamki, prepreka ??

Ja nisam izabrala ništa. Nije ni ON. Izabrani smo MI. On, oženjen muškarac, od svojih 40-ak godina. Sposoban, vrijedan, uspješan. Ne pretjerano zgodan i zamaman. Daleko od tipa koji je uvijek dobro odjeven, mirisan, zgodan i toga svjestan. Ali meni predivan. U sretnom braku 12 godina, s divnim sinom. Žena predivna, puna razumijevanja. Život ispunjen svime. Srećom, smijehom, avanturama. A ako ćemo i o "onom", ni toga nije falilo.

Divna priča zar ne? A ja ? Mlada, zgodna, uspješna, svijet pod nogama, mogu imati koga hoću, jer eto, može mi se. Mogu izabrati bilo kojeg slobodnog i ostvariti se kao supruga i majka, jer napokon, „svaka žena to želi“ kako kaže jedan od komentara. I želim. Nije to sporno.

Ali kao i uvijek postoji "ali"! Nije uvijek sve kako se čini i nije uvijek sve na svačije zadovoljstvo. Činjenica. Nemam potrebu opravdavati se niti prezentirati ovu priču kao još jednu „ne tipičnu aferu u kojoj smo se mi zaljubili i vi to ne razumijete i on će jednog dana ostaviti svoju ženu i biti će moj , tj. ja ću postati "prva" i živjet ćemo sretno do kraja života…“

"NISAM HTJELA BITI ONA KOJA RAZARA BRAKOVE I OBITELJI."

Otkad sam ga odlučila poslušati, zanemariti što je u redu i moralno, zanemariti da je on zabranjen, zanemariti da ću biti osuđivana i ogovarana, možda i izolirana, nikad nisam bila sretnija.

Želim Vam kao "druga" reći da sam itekako svjesna svega navedenog, da čak djelomično i razumijem komentare i osude tog čina. Sama sam se borila sa sobom dvije godine. Svjesna kemije među nama, privlačnosti, odbijala sam biti još jedna „druga“. Nisam htjela biti ona koja razara brakove i obitelji zbog nečeg što nije toga vrijedno. Nisam. I išlo mi je jako dobro. Iako sam s obzirom na okolnosti često morala biti u njegovoj blizini. Kasnije više nisam morala. Ali sam željela.

Jer sam se zaljubila. Jer sam znala da je i on zaljubljen. Jer sam prvi put u životu doživjela da me netko čita kao knjigu. Da sam pred njim ogoljena bez da skinem komad odjeće sa sebe. Da me razumije, da me podupire, da ljubi svaku moju misao, riječ. Da mi čita misli, nasmijava me, diše sa mnom. Uživa u samoj mojoj blizini kao i ja njegovoj. Da sam ja za njega savršena, da sam mu u mislima stalno, da me želi i sanja i to stalno daje do znanja. Djelima. I sve to prije nego što sam pred njim bila naga i razotkrivena. Jer ima jedan mali segment u cijeloj toj priči. To su naše emocije i naše srce koje nikad, ali nikad ne laže.

Otkad sam ga odlučila poslušati, zanemariti što je u redu i moralno, zanemariti da je on zabranjen, zanemariti da ću biti osuđivana i ogovarana, možda i izolirana, nikad nisam bila sretnija. Otkad sam mu se prvi puta predala, vodila ljubav s njim, otkad sam doživjela koliko netko voli svaki dio mene i ja njegov, za mene je sreća nešto što nema mjeru. I vjerujte mi, teško je, ali zaista je teško reći kako si sretan znajući da to nekog čini nesretnim iako ne zna ništa.

Znajući da si tajna, znajući da nosiš određeni teret. Znajući da ćeš možda jednog dana poželjeti više i postati "prva", a da ti se to možda neće ostvariti. Ova moja priča traje već dvije godine, a ja sam još uvijek sretna, svakim danom sve više. I kako članak kaže, "druga" uvijek zna za "prvu" i da je "druga", ali u biti je ona "prva". U mome slučaju to je tako. I nikada, ali nikada dosada, se nisam osjećala manje vrijednom, manje voljenom zato što sam "druga".

"ZAŠTO SAM JOŠ UVIJEK DRUGA?"

Ne želim da se pomisli kako sam ja brižna, a on alfa mužjak koji sjedi na dvije stolice, hrani si ego, iskorištava moju mladost i njezino povjerenje.

Što se tiče njega, pritom ne mislim na njega nego na svakog muškarca koji je preljubnik. Ne želim da se pomisli kako sam ja brižna, a on alfa mužjak koji sjedi na dvije stolice, hrani si ego, iskorištava moju mladost i njezino povjerenje. Jer ni njima nije uvijek lako u toj priči, ni oni mnogo puta ne izaberu biti preljubnici zbog kompleksa, ega i megalomanije. I njima se desi ljubav kad joj se ne nadaju i kada, štoviše, misle da ju već imaju kod kuće i da im je brak savršen. Što dakako, ne opravdava one koji to baš zato čine i tako žive i da nemaju ovu, imali bi onu.

Naravno, pitate se zašto sam još uvijek druga i zašto je on još uvijek u braku? Zato što nije sve lako završiti kao što nije ni započeti, zato što ja ne inzistiram na promjenama jer sam voljena. I nemam bolji odgovor osim ovog: zato što je život čudan, zato što nije život pravilo po kojem se živi kako bi ga usrećili nego je on život i smisao njega je da sretnima čini nas.

Što se samog članka tiče, ponosna sam na Vas, ponosna sam da ipak postoji neto tko je voljan priču sagledati i prikazati iz svakog kuta. I ponosna sam koliko je reakcija izazvao. Jer, očito je i svjesni ste toga i sami, koliko je mojih priča oko nas, a svi smo nekako u strahu o tome pričati. Ja nisam shvatila da članak reklamira preljub niti ga banalizira. Dapače.

I činjenica je, a kažem to kao "druga" da je preljub ružna stvar. Preljub je izdaja. I prevarenoj strani se sruši svijet kada shvati što joj se dogodilo. Pogotovo ako je dugo živjela u uvjerenju da je jedina, ne prva. I ako su u tu priču uključena djeca. Eto, možda zato i ne želim da "prva" to doživi. I da zaključim, poanta ovog mog pisma je probati predočiti kako nisu sve "druge" amoralne besramnice, razmažene princeze, odgojene bez vrijednosti i usađenih moralnih stavova. Neke "druge" su samo žene koje vole i koje su voljene.