Da je Zagreb i dalje jedno od najvažnijih poslovnih središta zemlje, pokazuje i podatak da je u prvom tromjesečju 2026. imao najvišu stopu zaposlenosti među hrvatskim regijama – 74,4 posto.
No Zagreb ima i onu drugu stranu. Gužve, promet, užurbanost i način života u kojem se gotovo uvijek nekamo žurimo mnoge od njega drže podalje, a neke s vremenom potaknu i na razmišljanje o životu negdje drugdje.
Mnogo smo puta čuli priče o ljudima koji su se zbog posla preselili u Zagreb. Ali priče o onima koji su zbog posla odlučili napustiti Zagreb? E, njih ne čujemo tako često.
Zato smo poželjeli doznati što ljude može potaknuti da poslovnu priliku potraže izvan metropole, može li manji grad s vremenom postati pravi dom i nedostaje li Zagreb onima koji su se u njemu rodili i odrasli kada ga jednom napuste.
Razgovarali smo s tri žene koje povezuje upravo takva životna odluka – rodni Zagreb zamijenile su morem, i to zbog posla. Svaka od njih imala je svoje razloge, svaka je krenula svojim putem, a njihove priče pokazuju da promjene kojih se plašimo mogu postati neke od najboljih životnih odluka.
Slađana Sudar tu je odluku donijela s 44 godine
Rođena Zagrepčanka ovih dana slavi sedmu godišnjicu novog života u Zadru. Marketinška stručnjakinja, vlasnica dviju mačaka, strastvena ljubiteljica putovanja, dobrih knjiga, druženja s dragim ljudima, zalazaka sunca i hedonizma, krenula je tada u potragu za svojim najboljim životom – i brzo ga je pronašla.
Nisam bila aktivna u potrazi, prilika se samo pojavila i ja sam je odlučila zgrabiti. I znate onaj osjećaj kad od prve sekunde znate da je posao vaš, ne nužno zato što ste najbolji kandidat nego i zbog vašeg vjerovanja da jeste, govori nam Slađana, voditeljica marketinškog tima u Turisthotelu, a Zaton Holiday Resort jedan je od njihovih ključnih brendova. Na toj je poziciji posljednje tri godine.
Prije potpisivanja ugovora i konačne odluke trebalo je izvagati pozitivne i negativne strane te razraditi najbolje i najgore scenarije, ali najbolji je prevagnuo – odlučila je stvoriti novi život u Zadru.
Na samo dva sata vožnje od Zagreba počela je raditi u novoj industriji, dobila onaj kreativni drive koji joj je bio potreban za daljnji rad i razvoj te si posložila život na najbolji mogući način, iako je u Zagrebu ostavila sve što joj je bilo poznato – obitelj, prijatelje, društveni život i osjećaj pripadnosti.
Ali danas ne žali ni sekunde.
Zadar mi se u ovih sedam godina pokazao kao idealan za život. Veličina mu je optimalna jer su sve lokacije dostupne u maksimalno 10 minuta vožnje.
Sjećam se kako sam jednom htjela odustati od odlaska u trgovinu jer je na karti bila na drugom kraju grada. Kasnije sam se smijala sama sebi kada sam vidjela da je udaljena sedam minuta vožnje. Nepojmljivo iz zagrebačke perspektive vožnje s jednog kraja grada na drugi, govori nam.
Lora je napustila Zagreb zbog ljubavi, a na kraju se zaljubila u drugi grad
Da su povezanost i blizina među velikim prednostima manjeg grada, slaže se i Lora Habazin, koja je u Istru prvotno došla zbog tadašnjeg partnera, a na kraju odlučila ondje izgraditi vlastiti život. Danas radi kao šef smjene u servisu u Monumenti Heritage hotel & resort u Puli.
Konačnu odluku o preseljenju u Pulu donijela sam dok sam se vraćala iz Pule u Rovinj, kada sam s ceste uočila veliku staklenu zgradu u izgradnji. Nakon malo istraživanja saznala sam da se radi o novom hotelu s pet zvjezdica.
Sjećam se da sam naglas u autu rekla: 'Ondje ću raditi!'
Prije tri godine njezinu se tadašnjem partneru otvorila prilika za napredovanje u karijeri, a Lora ga je odlučila slijediti. No samo nekoliko mjeseci poslije njihovoj je vezi došao kraj, a ona se našla sama u novoj sredini, bez smještaja i konkretnih poznanstava.
U tom trenu imala sam dvije opcije: ili spakirati kofere, vratiti se u Zagreb i nikad više otići iz njega ili izgurati i vidjeti što će mi život vratiti. Tu znam da sam napravila pametnu odluku jer sve nakon toga dokazalo mi je da jesam, prisjeća se Lora.
Tadašnji poslodavac osigurao joj je smještaj, a kroz posao je ubrzo upoznala ljude koji su joj znatno olakšali prilagodbu na novi život.
Otići je jedno, izgraditi novu svakodnevicu nešto sasvim drugo
Lijepo je kada se nakon velike životne odluke stvari brzo poslože i novi grad počne djelovati kao mjesto na kojem ste oduvijek trebali biti. No preseljenje nije uvijek samo uzbudljiv novi početak. Iza njega mogu doći usamljenost, nedostajanje obitelji i prijatelja te ona mnogo tiša faza u kojoj tek treba izgraditi svakodnevicu u gradu u kojem još nemate svoje ljude, mjesta i rutine.
To je osjetila i 26-godišnja Jurja Johman, magistrica antropologije i komparativne književnosti, koja se nakon završetka fakulteta zbog posla koji nije izravno povezan s njezinom strukom preselila iz Zagreba u Pulu.
Jurja je život spakirala u dva kofera i u tjedan dana napustila rodni Zagreb
Sve se dogodilo vrlo brzo. Nakon što u Zagrebu nije pronalazila otvorene pozicije koje bi je posebno zainteresirale, počela je gledati što se nudi izvan grada. Naišla je na oglas za posao asistentice u organizaciji evenata u Puli i prijavila se gotovo neobavezno, a onda se jedna prijava pretvorila u veliku životnu promjenu. Danas radi kao asistentica u organizaciji evenata u Puli, u agenciji Tijara Events. Bavi se organizacijom različitih događanja – vjenčanja, promocija, konferencija, modnih revija i većih evenata.
Istoga dana otišla je u Pulu na razgovor i vratila se u Zagreb s ponudom za posao. Imala je otprilike tjedan dana da odluči, pronađe stan i organizira preseljenje.
U Pulu je stigla s dva kofera, već drugi dan počela raditi i gotovo odmah ušla u intenzivan ritam pred sezonu. Upravo joj je ta brzina, kaže, možda i pomogla jer nije imala previše vremena analizirati što je sve ostavila iza sebe. A kada se život malo smirio, stigao je i onaj teži dio.
Najteže mi je bilo biti sama. Navikla sam biti okružena obitelji, svojim psima i prijateljima, gdje uvijek imaš nekoga za razgovor i druženje.
U Puli sam odjednom bila sama u novom gradu i morala sam izgraditi neku novu svakodnevicu, govori nam Jurja.
Dok je Jurji upravo samoća bila jedan od najvećih izazova, Lora je kroz posao vrlo brzo stekla nova poznanstva koja su joj znatno olakšala prilagodbu.
A što kada dođu teži dani?
Život uz more donio im je i neke nove male rituale zbog kojih svakodnevica izgleda potpuno drukčije.
Poslije posla mnogo više vremena provodim na zraku, uz more i u moru. Moji Zagrepčani ljubomorni su kad im kažem da sam poslije posla otišla na kupanje. Ne moram čekati godišnji da bih se okupala, govori nam Slađana, koja godišnji odmor sada koristi za putovanja izvan hrvatskih granica.
Jurji su, s druge strane, videopozivi, zajedničke kave preko ekrana i sitni trenuci poput pokazivanja obitelji što je skuhala ili kako izgleda njezin novi stan pomogli da udaljenost postane barem malo manja.
Novi grad ne postaje dom preko noći. Potrebno je vrijeme da u njemu pronađemo svoje ljude, ali i ona mala sigurna mjesta kojima ćemo se vraćati kada nam treba mir.
Lora priznaje da život na moru ipak ima onu romantičnu stranu koju mu često pripisujemo.
Uvijek će biti težih dana, primjerice preko zime kada se ne radi, pa je plaća manja i ima manje mogućnosti za izlaske, manje života... Ali meni to i ne smeta jer si napravim kavu u šalici za van, prošećem ili bicikliram do plaže, sjednem na stijene i samo slušam more. Meni je to najbolja terapija, govori Lora.
Zagreb im nedostaje, ali gužve baš i ne
Lora kaže da će Zagreb zauvijek biti njezin dom, a slično osjeća i Jurja. Najviše joj nedostaju obitelj i prijatelji, ali i onaj osjećaj koji imamo samo u gradu koji poznajemo gotovo cijeli život.
Nedostaju mi skriveni kafići, galerije i parkovi u kojima sam pronalazila svoj mir, ali i mjesta na kojima sam radila neke od svojih najdražih fotografija. Nedostaje mi i zagrebačka umjetnička i glazbena scena te osjećaj da svaki dan možeš otići na nešto novo jer se uvijek nešto događa, govori Jurja.
Ono što im, s druge strane, ne nedostaje toliko je lako pogoditi – gužve, promet i stalna zagrebačka žurba.
A onda dođu trenuci zbog kojih shvatite da je vrijedilo otići
Jedan takav Jurja pamti posebno.
Jednom sam nakon posla šetala kroz šumu prema starom molu. Bio je zalazak sunca, a ispred mene su iz mora iskakali dupini. Pomislila sam koliko bih toga propustila da sam odlučila ostati u poznatom samo zato što je sigurnije. Takve velike odluke na kraju pamtimo po onome što smo dobili, a ne po onome čega smo se bojali, govori Jurja.
Nakon sedam godina Slađana više nema dvojbi oko toga gdje je njezin dom.
Danas ponosno mogu reći da je Zadar moj dom u svakom pogledu i ne bih ga mijenjala ni za što. Poslovno i privatno sam ispunjena, zahvalna i zadovoljna i nema više te poslovne prilike koja bi me vratila u Zagreb jer sam ovdje dobila mnogo više od poslovnog zadovoljstva.
Kad mi netko kaže da sam bila hrabra, kažem da nisam bila hrabra, ali sam bila dovoljno odlučna da ne propustim priliku živjeti svoj najbolji život.
A svima koji kažu da će u mirovini doći živjeti na more poručujem – šteta je čekati mirovinu. Život se živi sada. Svaki dan, zaključila je Slađana.