Mnoge djevojke i žene s nevjericom i strahom pokušavaju prihvatiti primjedbu ginekologa da im je na vratu maternice uočio-la "ranicu". Je li to ozljeda, zbog čega je nastala (spolni odnos?), uzima se Papa test, nema li to veze s rakom? Ukoliko se propusti pojasniti što zapravo "ranica" znači, mnoge pacijentice ostaju u uvjerenju da imaju promjenu koja je abnormalna pa se zatim pitaju kakvo liječenje slijedi.
O čemu se zapravo radi?
Površina vrata maternice koji je vidljiv u rodnici prekrivena je epitelom koji zovemo mnogoslojni pločasti epitel i pri pregled je svijetlo-ružičaste boje. Kanal vrata maternice kroz koji menstrualna krv iza maternice otječe u rodnicu, prekriven je epitelom koji zovemo jednoslojni cilindrični epitel. Kao jednoslojan, crvenkast je jer su krvne žilice odmah ispod jednoga sloja stanica za razliku od mnogoslojnog pločastog epitela.
Ova se dva epitela susreću na ulazu u vrat maternice. U žena koje nisu rodile taj je ulaz poput maloga lijevka širine nekoliko milimetara, a u žena koje su rodile vaginalno ulaz u vrat maternice je oblika usana zbog fizioloških promjena u porodu. Ovisno o dobi žene i utjecaju hormona mijenja se mjesto gdje se susreću mnogoslojni pločasti epitel i jednoslojni cilindrični epitel. U djevojčice se granica dvaju epitela, upravo kao i u starijih žena nalazi u kanalu vrata maternice, dok se u mladih žena granica nalazi na vanjskom dijelu vrata maternice.
U mladih žena koje nisu rodile nikada ne diramo 'ranicu' tj. eritroplakiju
Stoga je jednoslojni cilindrični epitel izložen pogledu pa se pri ginekološkom pregledu vidi poput crvene mrlje (eritroplakija, od starogrčkih riječi koje znače crven i ploča) oko ulaza u vrat maternice. U mladih žena do oko 30. godine cilindrični epitel se nalazi, dakle, i na drugome mjestu – na površini vrata maternice koji strši u rodnicu pa se promjena naziva i ektopij (od starogrčkog 'izmještanje').
U kiseloj sredini kakva je rodnica cilindrični se epitel s godinama prekrije pločastim zatvarajući otvore žlijezda koje tvori cilindrični epitel pa nastaju male ciste jer sekret ne može istjecati (katkada ih žena sama može napipati rukom nerijetko misleći da se radi o nečem strašnom ili kakvoj spolnoprenosivoj bolesti). Ove se ciste zovu ovula Nabothii kako ih još početkom 18. stoljeća nazvao liječnik M. Naboth misleći da se radi o jajašcima.
Osim toga, valja znati da svaki porod dovodi do oštećenja vrata maternice pa ulaz u kanal vrata maternice više nije mali otvor, već ima izgled usnica.
Ukoliko je razdor vrata maternice u poroda jako izražen, cilindrični epitel iz kanala se izvrne pa se također vidi na rodničkome dijelu kao crvenkasto područje. Tada ovu promjenu zovemo ektropij (od starogrčkog 'okretati').
Cilindrični epitel koji se nalazi na vanjskome dijelu vrata maternice i u doticaju je s kiselom sredinom rodnice luči obilje sluzi pa žena ima često pojačani iscjedak. Ova je sluz alkalična i može poremetiti bakterijsku ravnotežu u rodnici uz razvoj upalnih procesa u rodnici, vratu maternice ali i maternici i maloj zdjelici.
U oko dva posto žena koje imaju 'ranicu' tj. eritroplakiju nađe se i pravi rak vrata maternice
U mladih žena koje nisu rodile nikada ne diramo "ranicu" tj. eritroplakiju. U njih je važno ustanoviti postoje li u vratu maternice kakve bakterije, pa i spolnoprenosive poput klamidije, naročito ukoliko je iscjedak obilan, žućkast i neugodna mirisa. Žene koje imaju upalu vrata maternice nerijetko imaju krvarenja pri spolnome odnosu uz nelagodu.
Ženama koje su rodile, a imaju veliki razdor vrata maternice s ektropijem uz obilan iscjedak tj. stalne upale, moguće je kirurški vrat maternice "popraviti" tj. učiniti plastiku. Nadalje, u spolno aktivnih mladih žena koje imaju više od 20 godina radimo i Papa test (nakon 24. godine to je nužno), dakle radimo citološki pregled stanica s vrata maternice kako bismo otkrili promjene koje su zapravo predstadiji zloćudne bolesti.
Danas se zna da je zloćudna bolest, odnosno rak vrata maternice uzrokovan spolnoprenosivim genotipovima humanoga papiloma virusa (HPV).
Ovaj virus ulazi u stanice (naročito u određeni tip stanica koje se nalaze na granici cilindričnog i pločastoga epitela), a ukoliko uđe u kromosome ovih stanica HPV utječe na njihovo mijenjanje i nekontrolirani rast. Nastane rak. Ukoliko takav rak ne prodre u dubinu već se nalazi unutar epitela on je zapravo predstadij raka (cervikalne intraepitelne neoplazije – CIN I, II i III) i 100 posto je izlječiv kirurškim metodama.
Valja naglasiti da u većine žena koje imaju HPV, a zbog stvaranja protutijela, abnormalnosti epitela, odnosno CIN, nestanu spontano, a moguće je i da HPV nestane tj. ne možemo ga više dokazati testovima. Dakle, kada se dijagnosticira "ranica", crvena mrlja - eritroplakija, ektopij, ektropij, ne znači da žena ima predstadij raka ili rak, ali, ukoliko je inficirana humanim papiloma virusom i to je moguće.
Stoga uvijek valja pacijentici pojasniti što znači "ranica", eritroplakija, ektopij ili ektropij i uvijek joj uzeti Papa test, test na HPV i po potrebi učiniti i kolposkopiju tj. pregled vrata maternice pod povećalom. Naime, rak na vratu maternice može izgledati poput "ranice" i zapravo "ranici" u svjetlu svega navedenoga valja pristupiti ozbiljno u dijagnostičkom smislu. Ženu ne smijemo nikada podvrgavati suvišnim postupcima poput raznih "premazivanja". Takozvano "paljenje" eritroplakije, bilo kemijskim sredstvima ili kirurškim metodama, bez prethodno učinjenih bakterioloških testova, testa na HPV, Papa testa i kolposkopije golema je pogreška (greška umijeća – lat. vitium artis).
Valja uvijek na pameti imati činjenicu da se u oko dva posto žena koje imaju "ranicu" tj. eritroplakiju nađe i pravi rak vrata maternice.