Međunarodni dan protiv siromaštva i socijalne isključenosti obilježava se 17. listopada svake godine, a cilj mu je upozoriti na ove probleme te ih pokušati iskorijeniti. Da bismo u tome bili uspješni trebamo biti socijalno osviješteni 365 dana u godini, a ne samo na određene datume


Ne moramo čekati blagdane ili Međunarodni dan protiv siromaštva i socijalne isključenosti da pomognemo drugima. Uvijek postoje ljudi kojima možemo pomoći.

Dvadeset posto stanovništva u riziku je od siromaštva, što je otprilike 800.000 do milijun ljudi u Hrvatskoj, ističe Nino Žganec, predsjednik Hrvatske mreže protiv siromaštva.

Za dobro i korisno djelo nekad je dovoljno otići u trgovinu bolesnoj baki iz zgrade koja se teško kreće, odnijeti robu koju više ne nosimo u lokalnu podružnicu Caritisa ili za desetak kuna kupiti primjerak "Uličnih svjetiljki" i tako pomoći beskućnicama u Hrvatskoj.

Pomaganje drugima daje osjećaj zadovoljstva. Čovjek se mora bolje osjećati kada zna da je doprinio nečijem boljitku. Ako to činite redovito, općenito živite puno pozitivnije i kvalitetnije.

Pomaganje drugima daje osjećaj zadovoljstva. Čovjek se mora bolje osjećati kada zna da je doprinio nečijem boljitku. Ako to činite redovito, općenito živite puno pozitivnije i kvalitetnije.

Nakon što provedete dan na poslu, u brigama, rješavate svoje i tuđe probleme poslovne prirode, nakon što skuhate, opeglate i odradite kućne poslove, pomaganjem se oslobađate tog stresa jednoličnosti i svakodnevnice. Upoznajete divne ljude. One koji trebaju pomoć, no i one koji kao i vi pomažu, otkriva nam Tihana Kunštek, suosnivačica udruge Facebook Humanitarci Zagreb.

Riječ je o udruzi koja pomaže ljudima slabijeg imovinskog statusa, samohranim majkama s djecom, osobama s indvaliditetom, starijim osobama, onima koji se trude naći posao, ali ga ne nalaze, i brojnim drugima.

Čujete puno tužnih priča, ali ste svjesni da izravno sudjelujete da neke imaju sretniji kraj. Uz sve te ljudske sudbine postajete zahvalniji na onome što imate. Više vam nije toliko bitno materijalno, koliko obitelj, prijatelji i općenito ljudi oko vas. Nije li to najkvalitetniji put kojim čovječanstvo treba ići? I koliko god mnogi ne vjerovali, dobro se uvijek dobrim vrati.

Prije pomaganja treba razviti empatiju
Hrvati su pokazali da su narod velika srca koji će vrlo brzo organizirati i pomoći u teškim situacijama poput požara i poplava. Uključit će se i u humanitarne akcije u kojima se skupljaju novčana sredstva za liječenje djece.

Ako želimo izgraditi bolje društvo za sebe i svoju djecu, potrebna je socijalna uključenost svih naših članova, kaže nam psihologinja Lidija Repić iz Srednje škole Dugo selo.

U školama se zato učenici potiču i uče toleranciji, solidarnosti i razumijevanju u Građanskom odgoju i drugim predmetima. Djeca pomažu drugim učenicima lošijeg imovinskog statusa npr. skupljanjem novca za izlete i na druge načine. 

Lokalna zajednica često odradi velik posao za siromašne građane, ali o tome se ne čuje na vijestima.

Socijalno osviješten ne postaje se preko noći, to je nešto na čemu moramo raditi i u obitelji i u obrazovnom sustavu, ističe psihologinja. Koraci socijalne osviještenosti i razumijevanje drugih mogu ići polako, no bitno je da ih radimo. Da bi nam pomaganje i volontiranje bila navika, s time se trebamo susretati tijekom odrastanja i imati pozitivne primjere.

Dvadeset posto stanovništva je u riziku od siromaštva što je otprilike 800.000 do milijun osoba u Hrvatskoj

Također moramo imati svijest o tome da postoje naši sugrađani koji žive loše i imaju loše životne uvjete. Prije pomaganja mi trebamo razviti empatiju i razumijevanje stanja i osjećaja drugih ljudi da bismo se uključili u pomaganje. Tada nam to neće biti problem i pronaći ćemo vrijeme i mogućnosti da pomognemo, ističe psihologinja.

Pomozi drugima i pomoći ćeš sebi
Pomaganje drugima koristan je čin i za osobe koje žele činiti dobro. Ono doprinosi njihovu samopoštovanju i osjećaju zadovoljstva vlastitim životom. Otvaraju im se novi pogledi na život, stječu se nova poznanstva i iskustva koja mogu biti korisna za kasnije rješavanje vlastitih životnih problema i situacija.

Pomaganjem drugima možemo iskusiti i osjećaj zahvalnosti za ono što sami imamo i posjedujemo i smanjenje nezadovoljstva jer nešto nemamo i ne možemo si to priuštiti. Roditelji koji žele odgojiti odgovornu djecu koja imaju razumijevanja prema drugim ljudima i spremni su im pomoći trebali bi u odgoju svakodnevno poticati djecu na pomaganje i solidarnost. Također, oni prvi trebaju biti pozitivan primjer svojoj djeci, kaže Lidija Repić.



Dakako, treba imati na umu da ne moramo pomagati pod svaku cijenu. Ako nemamo vremena za pomaganje ili volontiranje, bolje je to odgoditi.

Bilo bi kontraproduktivno da pod socijalnim pritiskom ili zato što smatramo da moramo sami sebe natjeramo na volontiranje. Ako pristupimo poslu s nezadovoljstvom, umorni, nespremni, nemotivirani… rezultat neće biti dobar za nas, a niti za one kojima pomažemo. U obiteljima smo često zauzeti svakodnevnim aktivnostima i poslom, a skrb oko djece i kućanski poslovi oduzimaju nam vrijeme.

Briga oko djece, životnog partnera ili starijih i nemoćnih članova obitelji također je pomoć i pomaganje. Ne moramo uvijek otići izvan obitelji ili negdje daleko da bismo nekome pomogli. Sasvim sigurno i u obitelji možemo naći nekog člana kojem možemo pomoći, radi čega ćemo se također osjećati ispunjeno, zadovoljno i korisno, zaključuje Lidija.