Obitelj okupljena za božićnim ručkom, otvaranje poklona, smijeh i veselje – nekima od nas to je samo prizor iz božićnih filmova. Realnost je potpuno drugačija, čak i bez pandemije.
Prošli Božić provela sam s tadašnjim partnerom i njegovom obitelji. Sjećam se scene otvaranja poklona nakon zajedničkog ručka. U jednom trenutku glavom mi je prošla misao da čitava scena nalikuje božićnoj reklami.
U životu nisam dobila više poklona. Savršeno je zapamtio sve što sam ikada spomenula tijekom te kratke veze i iznenadio me time. Njegovi roditelji i sestra obasipali su me pažnjom i pazili me kao da sam uistinu posebna. Njegova nećakinja bila je oduševljena ručno rađenim jednorogom koji sam joj poklonila.
No ta idila činila se takvom samo na prvi pogled. Ispod svog tog blagdanskog sjaja bila je veza koju bih voljela da mi se nikada u životu nije dogodila.
ZAŠTO JA NEMAM „SAVRŠEN“ ŽIVOT?
I da, već sam se nekoliko mjeseci pribojavala kako će mi izgledati ovaj Božić. Osim tog lanjskog iskustva, ni inače nemam neke posebne božićne priče o kakvima bih slušala od drugih, gledala na društvenim mrežama i slično. One najljepša vezujem samo uz djetinjstvo, baku i djeda kojeg više nema, rođake s kojima je zbog teških životnih okolnosti došlo do narušavanja odnosa... Sada mi se taj nekadašnji život čini kao nečiji tuđi.
Mnogi se ove godine po prvi put suočavaju s usamljenošću i tugom tijekom blagdana.
Sam prosinac oduvijek sam voljela i na sve moguće načine pokušavala ga uljepšati svima drugima. Očito, osim sebi. Čitav je taj predblagdanski period iznimno velik pritisak. Kako ja, tako i drugi koji nemaju „obitelj s naslovnice“, često se suočavamo s mislima kako je naš život manje vrijedan, što, dakako, nije točno. Taj osjećaj usamljenosti često izaziva i osjećaj osobnog neuspjeha te je izvor velikog nezadovoljstva i frustracija.
Glavom se roje misli poput: Zašto baš ja nemam tu sreću da uživam u sretnoj obitelji? Čime sam zaslužila da se u ovo doba osjećam usamljenije nego ikada? Kada ću ja imati djecu i savršen dom za Božić? Kada će već jednom taj siječanj da sve ovo napokon bude gotovo?
Ipak, uvijek sam prosinac nastojala začiniti dobrim djelima, pozitivnim pričama, uživanjem u sitnicama poput adventskog kalendara, ispijanju vruće čokolade i koliko-toliko naći barem nešto pozitivno.
No ova je godina teža nego ikad. Posljednjih me dana spašavaju samo aktivnosti vezane uz posao i rad na jednom dragom mi projektu. Koliko god mogu, usredotočujem se na to i ponavljam si da blagdani traju samo nekoliko dana i da će sve uskoro biti gotovo. Imam bilježnicu u koju svaku večer zapisujem po pet stvari na kojima sam zahvalna taj dan.
Ponekad je to šalica kave, ponekad uspješno odrađen poslovni zadatak, ponekad susret sa psom koji je baš kraj mene odlučio ispustiti lopticu i pogledati me svojim medenim očima, ponekad jedna posebna osoba koja mi je nedavno ušetala u život. Jasno, ima i trenutaka kada se slomim i samo želim da već jednom sve završi.
S druge strane, znam da je nekima Božić daleko od bližnjih nešto potpuno novo, posebno sada kada su opet uvedene propusnice s kojima se mnogi ne žele igrati jer ne znaju hoće li se moći vratiti natrag, naročito ako nemaju zakonski riješena pitanja stalnog boravišta. Neki se boje riskirati da svoje starije ne zaraze i smatraju da je najbolje nekako preživjeti ovu odvojenost sve dok ovo ludilo već ne završi.
Znam da se neki po prvi put u životu suočavaju s božićnim suzama, usamljenosti i nepodnošljivim osjećajem da nešto propuštaju.
Ove godine mnogo veći broj ljudi iskusit će što to znači biti usamljen dok se ostali vesele makar s dvoje-troje ljudi. Neki čak i u drugoj zemlji, daleko od domovine. Iako sam ja već navikla na to da mi Božić predstavlja tugu, ove sam godine naprosto odlučila prihvatiti stvari takve kakve jesu i iz toga izvući najbolje što mogu.
DAKLE, PLANOVI ZA BOŽIĆ?
Ujutro ću si skuhati veliku šalicu kave, čestitati onoj šačici ljudi koja je ostala uz mene, zariti žlicu u francusku salatu i skuhati si ručak baš poput maminog.
Zamotat ću poklon za tu jednu posebnu osobu koju imam u Zagrebu, spremiti sve i za jednog posebnog psića i uživati s njima dok ne odu na večeru svojoj obitelji. Iskoristit ću svaku minutu kako bih osvijestila da sam zapravo sretnija nego prošlog Božića kada sam bila izrazito anksiozna, u vezi koja je ispod površine bila puna boli.
Jer znate što? Jednom će sve ovo biti gotovo. Završit će pandemija, obitelji će biti ujedinjene, a oni koji ih nemaju, zasigurno će ih jednom stvoriti.
Božić je samo jedan blagdan koji možemo preživjeti. Uostalom, preživjeli smo i mnogo gore stvari od toga da smo dan-dva sami, zar ne?
I zato si posložite taj dan baš onako kako vama odgovara. Ako vam pomaže da uronite u posao, učinite to. Ako vam pomaže gledanje horor-filmova kako biste se odmaknuli od božićnih, gledajte ih.
Ako je čitanje trilera vaš spas, otvorite tu knjigu. Ako vam već sada cure sline kada pomislite na mlince i puricu, krenite u kupnju po sastojke. Ako želite sami okititi bor dok je s druge strane Zooma vaša obitelj ili prijatelji, učinite upravo to.
Provedite taj dan onako kako znate da će vam biti najlakše nositi se s tim blagdanom. I da, obavezno izbjegavajte lažni sjaj društvenih mreža.
Jer znate što? Jednom će sve ovo biti gotovo. Završit će pandemija, obitelji će biti ujedinjene, a oni koji ih nemaju, zasigurno će ih jednom stvoriti. I tada će se morati uštipnuti jer će shvatiti da imaju sve o čemu su nekada sanjali – mir, sreću i istinsku ljubav.