Smatra se da jedan posto svjetske populacije muca, a da je čak četiri do pet posto ljudi u nekom trenutku svog života mucalo.
Osobama koje mucaju to može predstavljati nelagodu te izazvati i socijalnu anksioznost, pa je zato važno reagirati što ranije, najčešće u dječjoj dobi.
O svemu tome savjetovala nas je Jelena Bartolović Vučković, prof. logoped s dugogodišnjim iskustvom u radu s djecom i odraslima s govorno-jezičnim teškoćama, poremećajima glasa, gutanja, čitanja i pisanja te poremećajima tečnosti govora, koja radi u KB Sveti Duh u Zagrebu.
Kako kaže, mucanje je neurorazvojni poremećaj tečnosti govora čiji uzroci još uvijek nisu u potpunosti poznati. Istraživanja su potvrdila povezanost pojave mucanja i genetike, kao i prisutnost blagih promjena strukture i funkcije centara za govorno i jezično izražavanje u mozgu. Isto tako, genetika nam može ukazati i na mogućnost tijeka mucanja. Ako je jedan od roditelja kao dijete mucao te se kasnije oporavio od mucanja, veća je vjerojatnost da će i dijete u kasnijem razvoju postići tečan govor.
ŠTO SVE RODITELJI MORAJU ZNATI O MUCANJU?
Neovisno o uzroku, važno je reagirati na vrijeme i liječiti ovaj poremećaj. Da bi se to moglo, roditelji moraju biti svjesni nekoliko stvari.
Evo što o svemu tome kaže logopedinja.
1. NAJČEŠĆE SE JAVLJA IZMEĐU 2. I 5. GODINE ŽIVOTA
Mucanje se najčešće javlja u dječjoj dobi u razdoblju od druge do pete godine života, no može se javiti i u školskoj dobi, prema literaturi do 11. godine života. Početak mucanja može biti postepeni, koji često u ranim fazama prođe nezamijećen od okoline ili nagli, uz prisutan jaki intenzitet (učestala ponavljanja, blokovi prilikom početka govora, tikovi očima, ustima), koji često uzrokuje veliku zabrinutost roditelja.
U najranijoj dobi učestalost mucanja je jednaka kod oba spola, u školskoj dobi na jednu djevojčicu koja muca dolaze tri dječaka, a u odrasloj dobi mucanje je četiri puta češće kod muškaraca.
2. INTROVERTIRANOST I ANKSIOZNOST SU POSLJEDICA, A NE UZROK MUCANJA
Iako se mucanje u javnosti doživljava kao poremećaj u govoru, a za osobe koje mucaju smatra se da su introvertirane i anksiozne, ove osobine su često posljedica, a ne uzrok mucanja. Da bi se to izbjeglo te da dijete u kasnijoj dobi ne bi imalo ove poteškoće, vrlo je važno na vrijeme reagirati i dati mu prostora za razvoj.
Hrvatska je bila prva zemlja u svijetu koja je potaknula podizanje svjesnosti o mucanju, boljem razumijevanju i pomoći osobama koje mucaju.
Ako roditelj primijeti da je djetetu teško nešto izgovoriti, često je prva reakcija da završi riječ umjesto njega, čime mu čini medvjeđu uslugu i indirektno mu šalje poruku kako ono nešto ne može samo učiniti. Stoga se preporuča sa strpljenjem djetetu omogućiti da izgovori svoju misao do kraja, bez prekidanja.
3. RAZGOVORU S DJETETOM TREBA PRISTUPITI SMIRENO I PUSTITI GA DA SAMO ZAVRŠAVA REČENICE
Razgovoru s djetetom preporuča se pristupiti opušteno i u potpunosti posvećeno. Ako je dijete uzbuđeno, a njegov tempo govora ubrzan, pokušajte biti dobar model i svojim smirenim načinom govora indirektno utjecati na brzinu djetetova govora.
Prilagodite se djetetovom rječniku i načinu govora, budite mu podrška i potpora prilikom govora i mucanja. Za vrijeme igre s djetetom pokušajte "isključiti" vanjski svijet te mu se u potpunosti posvetite, makar na 15 minuta, i prepustite djetetu biranje i vođenje aktivnosti.
4. VAŽNO JE ŠTO PRIJE KONTAKTIRATI STRUČNJAKE
Ipak, da bi dijete nadišlo svoj govorni poremećaj, naročito ako je on izražen, te kako bi se izbjeglo i posljedično razvijanje socijalne anksioznosti, potrebno je potražiti i stručnu pomoć.
Prema novim istraživanjima socijalna anksioznost vezana uz govor i mucanje može se javiti u najranijoj dobi, i to vrlo brzo nakon pojave mucanja. Zato se preporučuje kontaktirati stručnjake koji rade s osobama koji mucaju kako bi se edukacijom roditelja postiglo najbolje okruženje i pristup djetetu s ciljem izrastanja u samouvjerenu osobu.
Roditelj ne smije završavati rečenice umjesto djeteta jer mu time čini medvjeđu uslugu.
Zbog važnosti ove tematike, u svijetu se obilježava Međunarodni dan svjesnosti o mucanju, prvi put obilježen 22. listopada 1998. godine. U Hrvatskoj se prvi put obilježio 2000. godine pod inicijativom Hrvatske udruge za pomoć osobama koje mucaju "Hinko Freund",
Hrvatski sabor 2009. godine proglasio je 22. listopada Danom svjesnosti o mucanju u Republici Hrvatskoj, čime je Hrvatska postala prva država u svijetu koja je potaknula podizanje svjesnosti o mucanju, boljem razumijevanju i pomoći osobama koje mucaju.
I zato, treba li vaše dijete pomoć, nemojte oklijevati.