Mucanje je poremećaj govora koji karakterizira često ponavljanje i/ili produljivanje zvukova, slogova i riječi, odnosno nemogućnost da se započne rečenica. Uzroci su razni – od nagle reakcije na traumu preko poteškoća pokreta i koordinacije do oštećenja govornog centra u mozgu.
Ono se može javiti u svakoj životnoj dobi, no najčešće se javlja u djetinjstvu između druge i pete godine. Statistike pokazuju da uz terapiju oko 70 posto djece prevlada mucanje. No taj poremećaj govora može se nastaviti i u odrasloj dobi te biti posebno izražen u stresnim situacijama.
Iako većina tvrdi da nikad ne biste smjeli završavati rečenice osobi koja muca, već joj osigurati sigurno okruženje u kojem može formirati pod vlastitim uvjetima, postoje pojedinci koji preferiraju da im netko „pomogne“ jer ne žele da sva pažnja bude usmjerena na njih.
Ako niste sigurni trebate li nekome pomoći u završavanju rečenice, pitajte ih. No ove stvari definitivno biste trebali izbjegavati...
1. Ne govorite im kako da prestanu mucati
Osim ako niste školovani logoped, nemojte ljudima koji mucaju davati savjete kako da prestanu mucati. Za mucanje ne postoji univerzalni lijek, pa ono što je pomoglo vama ili nekome iz vaše obitelji ne mora pomoći i njima. Štoviše, velike su šanse da su te osobe već prošle terapiju i raspolažu svim relevantnim informacijama o mucanju. I one im nisu pomogle.
2. Ne šalite se s mucanjem
Iako komičari često znaju koristiti mucanje kao pomagalo kod pričanja viceva, to nije stvar s kojom bi se trebalo šaliti. Štoviše, mucanje je za većinu vrlo iscrpljujuće iskustvo, a pomisao da ste nekome smiješni jer mucate može dodatno zakomplicirati poremećaj u govorenju.
3. Nemojte ih ignorirati
Ljudi koji mucaju imaju problema u svakodnevnim interakcijama, zbog čega se često izoliraju od drugih. Nemojte im dopustiti da se udalje od vas samo zato što se brinu kako će izgovoriti pojedine rečenice.
Dajte im do znanja da ste na raspolaganju za otvoren razgovor. Budite strpljivi i ono najvažnije – slušajte što vam govore.
