Svakog 13. prosinca kršćani slave Svetu Luciju.
Ona se od davnima štovala kao zaštitnica ratara, duhovnih i tjelesnih slijepaca, lađara, staklara, pisara, krojača i vratara. Upravo zbog vjere u zaštitu ratara, baš se na taj dan sije pšenica koja će narasti do Božića.
Pšenica simbolizira plodnost, nastanak novog života i njegove obnove. Kako zelenilo nije često tijekom zime, tim više daje nadu u novi život koji je pred nama.
Samo ime Lucija dolazi od latinske riječi lux, što označava svjetlost, pa time obilježavanje Svete Lucije simbolizira donošenje svjetla i, metaforički, novog života u svoj dom.
Zato se, kada izraste, u sredinu tegle sa pšenicom stavlja svijeća kako bi donijela dodatnu svjetlost u živote ukućana. Također, kada pšenica naraste, običaj je oko nje zavezati crvenu traku za koju su naši preci vjerovali da štiti kuću od uroka.
Sijanje pšenice jedan je od božićnih običaja našeg podneblja.
Međutim, običaj sijanja pšenica vrlo je rijedak. Osim u Hrvatskoj, zabilježen je još samo u Italiji i Portugalu, a vjeruje se da će godina ispred nas biti bolja što je je bolja i izrasla pšenica.
Zašto sijemo baš pšenicu?
Inače, običaj sijanja pšenice vezan je za Svetu obitelj i njihov bijeg pred Herodovim vojnicima. Trudna Marija i Josip bježali su, naime, pred vojnicima, a na putu su naišli na težaka koji je u to vrijeme sijao pšenicu.
Marija ga je zamolila da vojnicima, kada se pojave, kaže da su prošli tim putom prošli dok je on sijao pšenicu. U vrijeme kada su vojnici stigli do seljaka, pšenica je čudesno izrasla i onemogućila daljnju potragu zbog čega je Sveta obitelj bila spašena.
Zato se vjeruje da sijanje pšenice donosi sreću u godini pred nama. Kako bi godina bila što bolja, u nekoliko jednostavnih koraka možemo doći do pšenice na koju ćemo biti itekako ponosni.