Diplomirala sam prije šest godina. Prije šest dugih godina koje su bile prepune učenja, izlaska iz začaranog mjehura u kojem sam živjela do stjecanja diplome, učenja o stvarnom životu, učenja o funkcioniranju poslovnog okruženja, prepoznavanja grešaka koje sam napravila tijekom razdoblja svog studiranja, traženja svog mjesta pod suncem. Bile su to nimalo jednostavne godine. Da su mi ondašnje godine kada sam upisivala fakultet i sadašnje iskustvo, život bi mi izgledao poprilično drugačije.

I zato bih voljela da sam znala ove stvari kada sam davne 2007., otprilike u ovo jesenko vrijeme, kretala na svoj put studiranja.

1. Studentski dani su najbezbrižnije razdoblje u životu

Kada sam upisala fakultet, priznajem, uhvatila me panika oko selidbe u drugi grad. Vrlo mi je teško palo što sam bila među potpuno nepoznatim ljudima, u nepoznatom gradu, u stanu koji mi nije odgovarao.

No nakon nekoliko mjeseci postalo je mnogo bolje. Stekla sam dojam o profesorima, položila prve kolokvije i ispite, naučila koja su najbolja mjesta u gradu za moj studentski budžet i polako je sve nekako sjedalo na svoje mjesto.

Stječi nove kontakte, volontiraj, štedi, uživaj s cimericama u svakoj kavi, ne okreći očima nad debelim skriptama, budi demonstratorica svoje grupe, budi glasna i bori se za sebe i druge

Međutim, istodobno nisam bila svjesna toga koliko sam uopće sretna što studiram, što imam priliku živjeti na drugom kraju Hrvatske, što mi je najveći problem pisanje seminara i računanje toga kako sačuvati dopuštene izostanke s kolegija da bih si mogla spojiti praznike.

Nisam bila svjesna toga da je ovo razdoblje u kojem sam imala najmanje briga ikada, a opet, za razliku od gimnazijskih dana, bila sam u neku ruku samostalna i daleko od roditeljskog nazora, što je neminovno tražilo od mene da postanem mnogo odgovornija.

2. Izvanfakultetske aktivnosti itekako su važne

Tijekom svih pet godina studija do stjecanja magisterija bila sam jedna od onih koja je izlazila na prve rokove, rješavala sve ispite, poštovala svaki rok predaje seminara i gutala knjige. Međutim, zaboravila sam jednu vrlo važnu stavku koje sam postala svjesna tek nakon svojih prvih novinarskih iskustava.

Naime, intervjuirala sam više od stotinu mladih visokoobrazovanih pojedinaca koji su vrlo uspješni u svome poslu. Gotovo svi oni tijekom studija se nisu koncentrirali samo na učenje, nego su nastojali steći i što više praktičnog znanja, ali i aktivirati se u raznim udrugama te tako širiti mrežu kontakata koja im je bila od presudne važnosti tijekom pronalaska prvih poslova ili stažiranja. Da sam to napravila, uštedila bih si mnogo vremena nakon diplome.

3. Štednja je nužna za kretanje u „odrasli“ svijet

Većini studenata nije strano brojanje svake kune, ručkovi u menzi, kreiranje jelovnika koji će omogućiti da se stotinu kuna rastegne na što više dana, neovisno o tome hoćemo li jesti zdravo ili nezdravo, putovanje kući vlakom ili dijeljenim prijevozom... Također im nisu strani ni studentski poslovi. Nisu bili ni meni. I danas se sjećam svog prvog zarađenog novca putem studentskog ugovora i ponosa koji sam tada osjećala.

Međutim, usredotočivala sam se samo na tadašnje troškove života. Uopće nisam razmišljala o tome što će se dogoditi kada diplomiram i kada mi teta u referadi jednim potezom škara na iksici doslovno odreže cijeli moj studentski život.

Uopće nisam bila svjesna toga koliko sam sretna što uopće imam priliku studirati.

Nisam čarobno pronašla prvi posao odmah nakon diplome. Danas znam da sam svakog mjeseca tijekom studiranja trebala na strane staviti barem stotinu kuna. To bi mi omogućilo slobodu nakon diplome.

4. Učenje ne završava s diplomom

Kada sam napokon započela raditi na svome prvom radnom mjestu tri mjeseca nakon diplome, tek sam tada shvatila da te hrvatski obrazovni sustav ni najmanje ne priprema za stvarni život. Imala sam vrlo dobre i odlične ocjene u indeksu, a istodobno sam se u prvim tjednima osjećala potpuno nedoraslo onome što sam radila.

Srećom, dobila sam sjajnu mentoricu od koje sam u jednoj godini naučila više nego na svim metodikama i didaktikama zajedno tijekom posljednje dvije godine studija. Sjećam se da nam je jednom, još na drugoj godini studija, jedan profesor rekao da sve ono što učimo na fakultetu nema veze sa stvarnim svijetom. I bio je u pravu. Tek sam nakon diplome krenula na istinski put učenja i do danas nisam prestala. Učenje je cjeloživotni proces.

5. Diploma ni najmanje ne jamči uspješnu karijeru

Ono što sam naučila na vrlo težak način je to da diploma ne jamči uspjeh. Prošla su vremena u kojima si se, s diplomom bilo kojeg fakulteta, zaposlio u roku od 48 sati nakon obrane diplomskog rada i tu ostao idućih 40 godina.

Tek sam nakon diplome krenula na istinski put učenja i do danas nisam prestala. Učenje je cjeloživotni proces.

Doduše, izabrala sam zanimanje za koje je način zapošljavanja, najblaže rečeno, "specifičan“ i sam studij upisala netom prije recesije koja je zahvatila čitav svijet. Tada nisam mogla ni zamisliti što ću sve proći na svome putu traženja posla. Nema sumnje u to da je bilo pregršt neprospavanih noći, suza i žaljenja zbog odabranog studija, ali sam na tome putu naučila i mnogo toga o sebi, drugim ljudima i važnosti isticanja među gomilom sličnih priča.

I zato, draga studentice, sada, dok još imaš vremena, uzmi život u svoje ruke. Uči ne samo za ispite, nego i za onaj realan život koji se događa izvan klupa.

Stječi nove kontakte, volontiraj, štedi, uživaj s cimericama u svakoj kavi, ne okreći očima nad debelim skriptama, budi demonstratorica svoje grupe, budi glasna i bori se za sebe i druge. Vjeruj, jednom će sve to biti samo predivna uspomena.