Svatko tko odluči volontirati u Skloništu za nezbrinute životinje Dumovec doživjet će ondje dvije divne stvari – uljepšat će život psima koji čekaju priliku za novi početak i upoznati predivne ljude s kojima dijeli istu strast – pomoći napuštenim i ostavljenim njuškicama koje u azilu sanjaju svoj dom i dan kada će otići kući. A volonterka Ksenija Balta dosad je uspjela pronaći dom za čak 120 pasa te je svaki tjedan u azilu gdje vrijeme provodi u šetnji i igri s njegovim stanovnicima

Napušteni psi oduvijek su bili moja “slaba točka”, pitanje je samo bilo kada ću skupiti “hrabrosti” da se suočim sa skloništem u Dumovcu i svim tim napuštenim psima koji čekaju svoju novu priliku. U siječnju 2015. čula sam na radiju apel da sklonište Dumovec treba pomoć u vidu dekica, ručnika i drugih stvari koje bi mogle pomoći da psi lakše prebrode zimu. Skupila sam hrabrosti i s vrećom dekica otišla u azil u Dumovcu. Nakon toga povratka natrag nije bilo, sa smiješkom priča volonterka Ksenija Balta.

U azilu Dumovec Ksenija Balta počela je volontirati prije dvije i pol godine, a motivacija za volontiranjem joj je želja da pomogne napuštenim psima tako i društvu u cjelini

Otkako je prije dvije i pol godine počela volontirati, odlasci u Dumovec i druženje s volonterima postali su u jednu ruku sastavni dio njezina života i svaki slobodni trenutak koji ima nastoji provesti u azilu.

Motivacija za volontiranjem svakako mi je želja da pomognem  napuštenim njuškicama, ali i društvu u cjelini, ističe Ksenija koju smo od milja prozvali "dobrim duhom Dumovca". Svoj angažman oko pomoći da se što više pasa iz Dumovca udomi Ksenija je proširila i na društvene mreže te vodi stranicu na Facebooku “Udomljavanje napuštenih životinja Zagreb i okolica”.

Jako sam zadovoljna jer stranica ima skoro 20.000 pratitelja. U dvije godine i nekoliko mjeseci uspjela sam udomiti oko 120 pasa i jako sam ponosna na to. Svi ti divni ljudi koji preko moje stranice na Facebooku udome psa ostaju moji prijatelji s kojima se nastojim čuti kad god mogu, a slike i videa pasa koji mi ljudi šalju iz novih domova ispunjavaju moje srce jer znam da su svi udomljeni psi sretni psi.

Svako ju udomljenje dirne i svako je posebno na svoj način, ali dogode se udomljenja koja ostave malo veći trag nego druga.

Među najdirljivije udomljenje svakako mogu izdvojiti nedavno udomljenje psa Viga koji je s 15 godina nakon smrti vlasnika završio u azilu. Ni 24 sata nakon objave javila se predivna obitelj Radovan koja je čak iz okolice Splita došla po njega kako bi mu pružila ljepši i sretniji život, otkriva Ksenija pa nastavlja:

Nekako se najviše pokušavam posvetiti i fokusirati na to da pomognem psima koji su stariji i dugo čekaju svoj sretan dan, kao i onim psima koji stignu preplašeni ili traumatizirani. Udomljavanja takvih pasa te staforda ili pitbulla, koji zbog stigmatiziranja u našem društvu teže pronalaze dom, znače mi puno i ispune mi srce.

Ali ipak, onaj dan kada sam udomila svoju pesicu Malenu koja je bolovala od osteosarkoma (raka kosti) ostao mi je u najljepšem sjećanju. Moja obitelj i ja pružili smo joj, unatoč teškoj bolesti i prognozi, da zadnje mjesece svog života provede kao princeza. Bilo je teško udomiti psa znajući da ima tako tešku bolest, ali osjećaj da ste takvom psu pomogli i pružili mu da se osjeća najvoljenijim na svijetu, da spava s vama i da ima doslovno sve – taj je osjećaj neopisiv, prisjetila se Ksenija te nam otkrila za koje pse u azilu Dumovec posebno želi da što prije nađu dom.


I LUNA, RALF, AMOR, KOSTA, TOTO ČEKAJU DOM

Pas Vigo s 15 godina završio je u azilu nakon smrti vlasnika. Ni 24 sata nakon objave javila se obitelj Radovan koja je iz okolice Splita došla po njega u Dumovec kako bi mu pružila ljepši i sretniji život

Bilo bi predivno kada bi psi poput Lune (u azilu je od 2010. godine), Ralfa (u azilu od 2011.), Amora (darivatelj krvi koji je već 7 godina u azilu), Koste (pesek koji ima ozljeđeno oko i čeka dvije i pol godine), Tota (već je 3 godine u azilu) uspjeli pronaći barem do kraja ove godine svoje ljude i sretan dom. Većina ljudi želi udomiti štence ili pse do godinu dana starosti. Zbog toga se štenci više i brže udomljavaju.

Predrasude o starijim psima i dalje su na žalost prisutne, zato i ovom prilikom apeliram da pas od četiri i pol ili više godina isto tako zaslužuje svoju priliku da bude udomljen, naglašava Ksenija. Udomljavanje starijih pasa ima, dodaje, i svojih prednosti, jer će udomitelj odmah znati njegovu osobnost i konačnu veličinu. Stariji psi daju beskrajno mnogo ljubavi, odani su i jako zahvalni. Lako se uklope s drugim psima, nezahtjevni su, šetnje s njima su lagane, zbog njih ne morate biti u jako dobroj fizičkoj formi, iako neki psi znaju imati energije i za maraton.

Za mene su heroji ljudi koji dođu u azil i udome te usreće starijeg tj. odraslog psa, psa kojeg većina ljudi neće, kaže Ksenija pa nam za kraj otkriva zašto bi svakome tko voli pse i ima slobodnog vremena preporučila volontiranje u azilu za napuštene životinje.

Prije svega, volontiranjem puno pomažete napuštenim psima da lakše podnesu teške dane u skloništu. Neopisivo se sretno osjećate kada vidite koliko im malo ustvari dajete, a koliko puno dobijete natrag. Pomažući drugima, jako puno pomažete i sebi. Ako želite upoznati nove ljude, steći nove prijatelje, naučiti nova znanja i vještine, osjećati se korisno i dobro jer pomažete, dođite i volontirajte.

Iako je teško gledati i nositi se s činjenicom da postoje ljudi koji bez imalo grižnje savjesti ostavljaju pse kao da su stvari, mi volonteri moramo ustrajati. S djelatnicima azila trebamo raditi na edukaciji i podizanju svijesti ljudi kako bi shvatili da dolaskom psa u obitelj on postaje trajni dio te obitelji, član kojeg se voli i ne napušta nikada, zaključuje "dobri duh Dumovca".