Mnogi ljudi sibirske haskije smatraju najljepšom pasminom na svijetu. Osim što ih krasi veličanstvena ljepota, te su njuškice toliko karakterne da svakim danom iznenađuju svoje vlasnike. U duši su opušteni šarmeri, ali i vješti sportaši, a najsretniji su u obitelji.
U nastavku možete pronaći nekoliko zanimljivosti koje su karakteristične baš za tu pasminu.
1. Paze na liniju
Haskiji su svjesni svoje ljepote. Oči, usne koje su uvijek razvučene u slatki osmijeh i vitka linija glavni su aduti kojima se mogu pohvaliti. Zanimljivo je da haskijima treba manje hrane nego ostalim pasminama, a razlog tomu je odličan metabolizam i genetika koja vuče još od vremena kad su prelazili velike udaljenosti s vrlo malo hrane.
2. Baš posebne oči
Ova je pasmina posebna i po prodornom pogledu i lijepim očima. Mogu imati jednobojne oči, ali nerijetko imaju različitu boju očiju, primjerice, jedno im je oko plave boje, a drugo smeđe. Osim toga, haskiji mogu imati i takozvano podijeljeno oko, gdje je jedno oko sastavljeno od dvije boje.
3. Sibirsko ušuškavanje
Vlasnici haskija složit će se da oni imaju baš simpatičnu rutinu prije spavanja. Prije spavanja se obično stisnu, a svoj graciozni rep stave na njušku pa izgleda kao da su se iza njega sakrili. Na taj si način osiguravaju dodatnu toplinu, a pametnim postupkom također oduševljavaju vlasnike.
4. Najbolji prijatelji
Haskiji su izrazito prijateljski raspoloženi psi koji pokazuju ljubav prema svima, pa baš i nisu vrsni psi čuvari. Njihova je energija ogromna, a vrlo je važno pobrinuti se da im nije dosadno – jer tada do izražaja dolazi njihova hiperaktivnost. Stručnjaci kažu da biste uvijek trebali pripaziti da haski ne bi pobjegao u želji za istraživanjem.
5. Snježni nos
To je naziv za pojavu kad haskijeva njuškica poprimi ružičastu boju. Stručnjaci ističu kako to nije razlog za brigu, već samo kozmetička promjena.
6. Balto, pas heroj
Ova pasmina ima i svoj crtani, a radimo se o psiću imena Balto. Istinita priča govori o šapici koja u sebi ima i vučje i pseće krvi, a njegov herojski čin zaslužio je divljenje. Davne 1925. smrtonosna epidemija zahvatila je gradić na jugu Aljaske, a lijek se nalazio u dalekom gradu Anchorageu. Kako letjelice nisu mogle u pogon zbog niskih temperatura, jedino su rješenje bile pseće zaprege. Među njima se posebno istaknuo haski Balto.