Stoljećima je u mnogim društvima tradicija je da djeca nose prezime oca. Ova praksa toliko je ukorijenjena da svako njeno propitkivanje nailazi na otpor. No, što ako bismo preokrenuli tradiciju? Što ako bi, po rođenju, djeca automatski ili po novoj tradiciji dobivala majčino prezime?
Rodiš dijete, ali se ono obično preziva samo po ocu. Ponekad roditelji odluče djetetu dati dva prezimena, no to je više nego iznimka. Kao i ono da se dijete preziva po majci.
Italija zadnjih tjedan dana "gori" nakon što je jedan talijanski političar predložio novi zakon prema kojem bi bebe automatski nasljeđivale majčino prezime pri rođenju, čime bi se ispravila "stoljetna nepravda".
Krenula je drama. Muškarci su se digli na noge, viču kako je ugrožen patrijarhat, kako se "želi očeve izbrisati s lica zemlje". Točno tako je rekao jedan desničarski političar.
Molim? Kako to odabir majčinog prezimena briše očeve?
To mi je baš upalo u oko. Ako bi novo pravilo značilo da brišemo očeve s lica zemlje, što je onda do sada bilo? Tom logikom majke su stoljećima bile izbrisane. To je valjda ok.
No zapravo nitko tu nije i ne bi bio izbrisan. Niti bi imalo utjecaja na dijete. Kako je Shakespeare napisao Ime nije ništa; ono što nazivamo ružom, slatko bi mirisalo i s drugim imenom. Dijete ne bi trpilo.
Trpio bi samo ego muškarca. On više ne bi bio "glavni". Neki osjećaju da, ako dijete ne nosi njihovo prezime, to umanjuje njihovu roditeljsku ulogu. Ali to je samo osjećaj, jer majke ne osjećaju da su manje važni roditelji ako im se djeca prezivaju isključivo po ocu.
Očinstvo nije vlasništvo. ono je prisutnost, ljubav i briga. Dijete bi i dalje bilo očevo, kao što je dijete i sada majčino iako možda nosi drugo prezime. Ako prezime doista označava pripadnost, zašto bi se onda priznavalo samo očevo?
Što bi se promijenilo?
Tradicionalno, prezimena služe za označavanje obiteljske loze i naslijeđa. Automatska pretpostavka da dijete treba nositi očevo prezime ostatak je patrijarhalnih struktura u kojima su žene i djeca smatrani imovinom muškarca.
Ali unatoč jačanju ženskih prava i samoj činjenici da žene u modernim društvima uglavnom ne ovise o muškarcima, čini se da nismo spremni na jednakost. I da to jako stresira društvo.
Ma zamislite kakva je to nepravda da se dijete preziva po majci, koja ga je nosila devet mjeseci, a ne po ocu koji je jednako kao i majka sudjelovao u začeću!?
Ako žena i djeca više nisu imovina muškaraca kao nekad, promjena ovog obrasca srušila bi i koncept da se obiteljska povijest i identitet prenose isključivo kroz mušku liniju. Muškarci, sudeći prema reakcijama u susjedstvu, većinom nisu na to spremni. Mi žene i dalje to prihvaćamo kao normalno, tradicija je…
Kada bi društvo normaliziralo praksu da djeca nose majčino prezime, to bi označilo redefiniranje obiteljske loze. Time se ne bi izbrisali očevi iz života djece. Umjesto toga, stvorio bi se svijet u kojem se roditeljstvo promatra kao zajednička odgovornost, a ne kao patrijarhalno pravo.
Nisam ranije o ovom razmišljala, toliko nam je to pod normalno. Moje dijete isto ima očevo prezime. Ali zaista ne znam zašto je toliko grozno da se dijete preziva po majci. Možda je vrijeme da svijet preuzme barem španjolski model po kojem djeca dobivaju dva prezimena, i očevo i majčino. To mi se čini najbolje.
(Jesam li taknula u osinje gnijezdo?)
Ukupno {{TotalVotes}}