Nakon snimanja filma 'Crni labud' u kojem je utjelovio karizmatičnog koreografa, Vincent Cassel je balerine usporedio s boksačima, te lirska kazališna snoviđenja stavio rame uz rame s oznojenim i krvavima fajterima teške kategorije

Kao da svakog trenutka očekuje upravo takve mišićave borce i testosteronima nabijeni meč popraćenim adrenalinskim navijenjem i bodrenjem, izgledao je tip odjeven u žutu majicu u prvom redu gledališta zagrebačkog HNK. Na izvedbi baleta 'Giselle'.

Odmah iza harfi, violina i flauta, s laktovima naslonjenima na nervozno drmusava koljena, očito vrlo rijedak gost klasično-baletnih izlazaka svojoj je nježnijoj polovici želio dokazati da će sve učiniti njoj za ljubav. Ili je možda za iskupljenje neoprostivog propusta poslan daleko od Swahsanka, ali i mjesta na kojem se osjeća kao na domaćem i poznatom terenu.

Njegovo bi panično vrpoljenje na stolcu već kod uštimavanju orkestra te izgubljeno pogledavanje uokolo, baš poput životinjice uhvaćene u klopku, ostalo neprimjećeno da pored njega nije sjedila već dugo vremena odrasla djevojčica koja je ulaznicu za prvi red kupila dva mjeseca ranije ne bi li bila sigurna od previsokih ili zalutalih glava.

Baš kao i na kazališnoj tako i na životnoj pozornici postoje takve lakoperne teškašice čija se snaga i sposobnost primanja udarca ne vide na prvi pogled, već su kriju iza blagog pogleda, nježnih riječi i beskrajnog strpljenja

Jer je nekada maštala da će ona biti lakoperni teškaš s pozornice čije se pobjede slave nasamo ispred ogledala u dvorani, glavnog saveznika i izdajice svakog baletnog trenutka.

Bio to mekani pokret rukom u daljinu ili snažan pobjednosan skok, u njemu je uvijek isprepleteno bezbroj malih borbi protiv zakona fizike, vlastitog tijela i karaktera. Nestvarno nježne i eterične vile, princeze i labudice ustvari su nestvarno uporne i disciplinirane šljakerice čije satenske papučice skrivaju drugu stranu priče rezerviranu samo za one iza crvenog baršunastog zastora.

Baš kao i na kazališnoj tako i na životnoj pozornici postoje takve lakoperne teškašice čija se snaga i sposobnost primanja udarca ne vide na prvi pogled, već su kriju iza blagog pogleda, nježnih riječi i beskrajnog strpljenja. One se nalaze u 'kategoriji' supruga, singlica, (samohranih) majki, nezaposlenih, prezaposlenih i još uvijek nesigurnih u ono što jesu i žele biti.

Možda djeluju poput krhkih breza oko maglom okruženog usnulog labuđeg jezera, ali njihov je karakter nesalomljiv poput slavonskog hrasta prilagodljivog i u džungli predrasuda, zamki i odbijenica. Iako okružene usnulom svakodnevicom i pticama grabežljivicama, uspjevaju ostati dobre vile koje se niti u nadolazećim činovima neće preobraziti u prevrtljive manipulatorice.

Nije ih lako prepoznati jer za razliku od balerina ne nose haljinice od tila i tijaru na glavi, ali poput njih svaki svoj poraz i pobjedu prihvaćaju uzdignute glave i s rečenicom – ajmo sad ispočetka.

Već dugo vremena odrasla djevojčica iz gledališta nikada nije postala Giselle, Kitri ili Odette, ali ugledajući se na one koje su to uspjele i čiju životnu strast nije odredila euforija trenutka niti konformizam većine, uspjela je otkriti svoju skrivenu iskru. Makar ponekad sjedeći pored nervoznog tipa u žutoj majici spremnog učiniti sve za svoju dobru vilu.