Borba s neugodnim mirisom znoja traje još od starog Egipta
Ublažavanje mirisa ispod pazuha bio je problem s kojim su se suočavali i stari Egipćani, oni su stvarali mirisnu vodicu konkretno namijenjenu ublažavanju mirisa znoja. Prvi dezodorans u prodaju je pušten 1888. godine i nosio je ime 'Mum', prodavao se kao krema u teglici i nanosio se prstima. Petnaest godina kasnije pojavio se i prvi antiperspirant nazvan 'Everdry'.
Dezodorans ubija bakterije
Zanimljivo je kako je znoj gotovo bez mirisa, a neugodan postaje zbog bakterija koje razgrađuju znoj na koži. Dezodoransi sadrže neke antibakterijske supstance koje zaustavljaju pojavu neugodnih mirisa.
Zanimljivo je kako je znoj gotovo bez mirisa, a neugodan postaje zbog bakterija koje razgrađuju znoj na koži. Dezodoransi sadrže supstance koje zaustavljaju pojavu neugodnih mirisa
Tijelo s vremenom postaje imuno na dezodorans
Istraživanja su pokazala kako tijelo s vremenom ne reagira na dezodorans, točnije tijelo se počinje prilagođavati dezodoransu na način da probije barijere koje dezodorans stvara na koži ili jednostavno počinje proizvoditi više znoja u drugim žlijezdama. Upravo zato dezodorans je poželjno mijenjati svakih šest mjeseci.
Dezodorans ne zaustavlja proces znojenja
Zaustavljanje rada znojnih žlijezda tek na kratko vrijeme se postiže zahvaljujući česticama aluminija. No da bi se neki antiprespirant mogao reklamirati kao proizvod koji pruža cjelodnevnu njegu dovoljno je smanjenje vlažnosti od 30 posto.
Dezodorans ne razlikuje kožu žena od one muškaraca
Zanimljivo je da iako žene imaju više znojnih žlijezda, manje brojne muške proizvode više znoja. Što se tiče sastava dezodoransa on je identičan u oba slučaja, jedino su mirisne note prilagođene spolu korisnika.
Test s voskom u ušima otkriva da li nam je dezodorans uopće potreban
Većina ljudi priznat će kako nikada nije provjerila da li je miris njihova znoja neugodan, dezodorans koriste po navici i velikim dijelom zbog jake reklamne propagande. Istraživanje je naime pokazalo kako brojni ni nemaju neugodan miris znoja, dok se kod nekih on niti ne osjeća. Jednostavan način na koji i sami možemo provjeriti potrebu za dezodoransom je provjera voska u ušima, naime ukoliko je on taman i ljepljiv dezodorans vam je nužan, dok bijeli vosak odaje kako potrebe za njim nema.
Prvi dezodorans u prodaju je pušten 1888. godine i nosio je ime 'Mum', prodavao se kao krema u teglici i nanosio se prstima
Dezodorans pomaže kod uklanjanja neugodnog mirisa stopala
Kako bi eliminirali neugodne mirise stopala koji vas prate cijeli dan potrebno je noć prije na čista i posušena stopala nanijeti dezodorans.
Dezodorans pomaže kod tijesnih cipela
Ukoliko vas muče nove tijesne cipele, dovoljno je da na bolna mjesta na koži nanesete malo dezodoransa. Na ovaj način između cipele i noge će se stvoriti barijera dovoljna da preživite korake u novim cipelama.
Žuti tragovi na odjeći potpuna su nepoznanica
Ustaljeno je mišljenje kako aluminij iz dezodoransa u kombinaciji sa znojem, kožom, bakterijama i odjećom stvara svima dobro poznate žute mrlje ne odjeći. No ta teorija nikada nije potvrđena, ne zna se stoga što točno uzrokuje mrlje.
Domaći dezodorans i sami možemo napraviti kod kuće
Iako brojnima zvuči nemoguće, za domaći dezodorans postoji recept od samo tri sastojka, pobornici zdravog načina života pripremaju ga kod kuće. Jednaka količina sode bikarbone i kukuruznog škroba s par kapi eteričnog ulja, čitava je mudrost oko dezodoransa. Nanosi se pomoću vlažne tkanine i puno je zdraviji od kupovnih.
