Svaki prosinac, pa tako i ovogodišnji, obiluje nadom da svijet u kome živimo može postati bolje i pravednije mjesto. S prijateljima ispijamo kuhano vino, jurimo i kupujemo poklone, pečemo kolače, ukrašavamo dom… No, u što stvarno vjerujemo? Služe li nam blagdani samo kao scenografija za obiteljsko okupljanje uz pečenu puricu ili je kršćanski blagdan prilika da postanemo bolji ljudi? Za širenje autentičnoga blagdanskog ozračja, inspiriranog ljubavlju prema svakom čovjeku i vjerom u neograničene mogućnosti ljudskoga duha, preporučamo nekoliko odličnih knjiga

Knjiga
Knjiga Foto: Shutterstock
1. U što vjerujem/ Lav Nikolajevič Tolstoj

Negdje oko pedesete godine Lav N. Tolstoj, dotadašnji "nihilist", shvatio je da u Kristovim riječima "ne opiri se zlu" ne treba tražiti nikakav skriveni smisao nego ih treba prihvatiti doslovno i nikada, ni po koju cijenu, ne uzvraćati zlo. Ta spoznaja preokrenula je njegov poprilično razuzdan život ispunjen mnogim porocima, i omogućila mu, kako sam ističe, spokoj i sreću.

Za stvaranje boljeg, humanijeg svijeta, potrebno puno razumijevanja, tolerancije, blagosti, strpljenja i ljubavi

Tolstoja je kao vjernika zbunjivalo da Crkva prihvaća Kristove riječi, ali ih ne provodi u djela. Crkva je "opravdala sve ljudsko zlo – osuđivanje pojedinačnih ljudi, osuđivanje čitavih naroda, osuđivanje drugih vjera, posljedice takvih osuđivanja: smaknuća i ratove", navodi velikan svjetske književnosti koji je 1901. godine izopćen iz Pravoslavne crkve zbog antiklerikalnih stavova, oštro izraženih u kontroverznoj knjizi
"U što vjerujem", čija je prva naklada zaplijenjena.

Tolstoj je smatrao da će istinska sreća biti moguća tek svi ljudi prihvate Kristovo učenje. "Crkva – sastavljena od ljudi koji su mislili da će se čovječanstvo oko njih ujediniti ako se budu zaklinjali da imaju istinu – odavno je propala. Ali Crkva sastavljena od ljudi koje ne vežu ni obećanja, ni pomazanja, nego djela istine i dobra – ta je Crkva uvijek živjela i uvjek će živjeti.

Ta se Crkva ne sastoji od ljudi koji zazivaju 'Gospodine, Gospodine' i žive u grijehu, nego od ljudi koji slušaju Njegove riječi i provode ih u djela", tvrdi jedan od najutjecajnijih svjetskih pisaca.

2. Čovjekovo traganje za smislom/ Viktor E. Frankl

Može li čovjek u najstrašnijim okolnostima, poput zatočeništva u koncentracijskom logoru, pronaći unutrašnju slobodu i zadržati ljubav, humanost i dostojanstvo, pa čak i osjetiti sućut za tiranina?

Sudeći prema iskustvima Viktora E. Frankla - bečkog psihijatra, pisca i neurologa - čak i u takvim, na prvi pogled neizdrživim uvjetima, u kojima je čovjeku oduzeto sve osim vlastita izmučena tijela, moguće je pronaći dublji smisao i tako se uzdići iznad patnje i vlastite sudbine.

U autobiografskoj knjizi Čovjekovo traganje za smislom Frankl otkriva detalje brutalne borbe za opstanak u zloglasnim logorima, u kojima je izgubio skoro cijelu obitelj (oca, majku, brata i suprugu), ali je, na sreću, upoznao i ljude koji su s drugima dijelili zadnju koricu kruha.

Možda je takvih ljudi bilo malo, ali oni su čvrst dokaz da se čovjeku može oduzeti baš sve osim njegove posljednje slobode - slobode da sam odluči kako će se ponašati u svakoj situaciji ma kako ona bila bezizgledna, slobode da sam odluči kojim će putem krenuti, piše Frankl u bestseleru koji je proglašen jednom od deset najutjecajnijih knjiga u SAD-u, preveden na 24 jezika i prodan u više od 10 milijuna primjeraka.

3. Knjiga opraštanja/ Desmond Tutu, Mpho Tutu

Već na uvodnim stranicama Knjige opraštanja Desmonda Tutua, dobitnika Nobelove nagrade za mir, i njegove kćeri, velečasne Mpho A. Tutu, čitatelj ostaje bez daha prateći svjedočanstvo devetnaestogodišnje Babalwe kojoj je ubijen otac kad je imala osam godina. U svome iskazu pred Komisijom za istinu i povjerenje Babalwe izjavljuje da bi htjela znati tko je ubojica njezina oca - jer bi mu ona i njezin brat željeli oprostiti!

Oprostiti zvjerstva i nepravde za vrijeme aparthejda za Južnoafrikance je bilo jedino rješenje, zastrašujuće bolno, ali čudesno ljekovito. Oprost je bio jedini način da povrate ono što im je oduzeto – ljubav, dobrota, povjerenje - i tako sačuvaju zajedničku ljudskost koja štiti zajednicu od raspada. Ne postoji ništa što ne može biti oprošteno i ne postoji nitko tko ne zaslužuje oprost, tvrdi nadbiskup Tutu.

Njegovo stajalište, prožeto kršćanskim duhom, duboko je ukorijenjeno u izvornoj afričkoj filozofiji (Ubuntu) koja čovječanstvo shvaća kao zajednicu u kojoj je svaki čovjek tijesno povezan s drugima. “Ići putem opraštanja znači prepoznati da je moje dostojanstvo isprepleteno s tvojim i svaki pogrešan čin ranjava sve nas”, navodi se u knjizi koja detaljno vodi kroz četiri faze u procesu opraštanja.

4. Ubiti pticu rugalicu/ Harper Lee

Uspiješ li naučiti jedan jednostavan trik, Scout, s mnogim ćeš se ljudima bolje slagati. Ne možeš nikoga shvatiti sve dok ne razmisliš o stvarima s njegova stajališta… sve dok se ne uvučeš u njegovu kožu i ne hodaš u njoj. Takve je dragocjene savjete dobivala glavna junakinja knjige, devetogodišnja Scout, od svoga oca, legendarnoga književnoga junaka Atticusa Fincha.

Odvjetnik i udovac Atticus svoju djecu odgaja odvažno, pokazujući vlastitim primjerom (mislima, riječima i djelima) da je za stvaranje boljeg, humanijeg svijeta, potrebno puno razumijevanja, tolerancije, blagosti, strpljenja i ljubavi.

Budite dosljedni i miroljubivi u onome što govorite odnosno izbjegavajte govor koji izražava nasilje, osuđivanje, zlostavljanje, ponižavanje, optuživanje ili prosuđivanje

--C.Thich Nhat Hanh

Priča se odvija na američkom Jugu tridesetih godina prošlog stoljeća, u vrijeme kad su se ljudi kretali sporo, a dan je trajao dvadeset i četiri sata, ali doimao se duljim. Nije bilo žurbe, pripovijeda Harper Lee, jer se nije imalo kamo ići, nije se imalo što kupiti… U atmosferi maloga grada punog predrasuda, u kojemu svatko svakoga zna, autorica gradi briljantnu priču o diskriminaciji crnaca i surovom odrastanju, o hrabrosti, pravednosti, moralu, ljubavi, prijateljstvu…

Jedan od najdirljivijih romana svih vremena autorica je napisala bez zrnca patetike, s obiljem topline, empatije i humora. Knjiga je ovjenčana Pulitzerovom nagradom, a uvrštena je među remek-djela koja svaki odrastao čovjek mora pročitati prije smrti.

5. Umijeće komuniciranja/ Thich Nhat Hanh

Vijetnamski zen učitelj i budistički redovnik Thich Nhat Hanh usavršio je umijeće komunikacije s drugima, a u tome mu je pomogla praksa nerazmišljanja i negovorenja koju je vježbao kroz meditaciju.

Da biste postali osoba koja je sposobna blago i s ljubavlju govoriti te suosjećajno slušati, poslušajte savjete jednog od najcjenjenijih duhovnih učitelja na svijetu u knjizi Umijeće komuniciranja. Ne trebate na to potrošiti deset godina života, tvrdi Thich Nhat Hanh, dovoljno je barem neko vrijeme, makar pet ili deset minuta dnevno, prakticirati svjesno disanje i slušanje sebe, te primijeniti nekoliko smjernica.

Ponajprije, govorite istinu. Ali radite to vješto, nježno i obzirno, tako da ne povrijedite drugu osobu. Potom, ne preuveličavajte ono što je druga osoba učinila (što često činimo da bismo opravdali i nahranili svoj gnjev). Budite dosljedni i miroljubivi u onome što govorite odnosno izbjegavajte govor koji izražava nasilje, osuđivanje, zlostavljanje, ponižavanje, optuživanje ili prosuđivanje.

Ako želite istražiti ili produbiti umijeće komuniciranja - jednu od najvažnijih životnih vještina koja se, u konačnici, može odraziti na stvaranje mira u svijetu, Thich Nhat Hanh je prava osoba, što potvrđuju i riječi Martina Luthera Kinga koji ga je nominirao za Nobelovu nagradu.

Uz mnogobrojne knjige koje je napisao, pjesnik, učenjak i mirovni aktivist Thich Nhat Hanh osnovao je tri zajednice u kojima se prakticira umijeće svjesnog življenja, i to u Francuskoj (Plum Village), u New Yorku i u Kaliforniji.