Većina roditelja zna da njihove svađe i povišeni tonovi negativno djeluju na djecu, no isto tako trebaju znati kako njihovo neadekvatno ponašanje i regiranje u raznim situacijama može također imati štetne posljedice za dječju psihu. Da bi znali kako reagirati i ponašati se u takvim situacijama, savjetuju psihologinje Tatjana Gjurković i Ivana Knežević.

Biti roditelj nije nimalo jednostavno. Iako je to predivna stvar, to ujedno može biti zbunjujuće, frustrirajuće i stresno. No, u suštini svega, važno je da budete dobar primjer i uzor svome djetetu.

Naime, vaši mališani prate svaki vaš potez. Prakticirajući samopoštovanje i smirenost u stresnim situacijama možete pomoći vašem djetetu da  postane samostalno i samopouzdano. Kako biste znali gdje griješite, donosimo vam pet situacija u kojima biste se trebali kontrolirati.

1. Prekidanje djeteta u razgovoru
Djeca imaju naviku prekidati razgovor. Najvažnije od svega je da i vi ne radite tu pogrešku. Postoje razne situacije zbog kojih roditelji prekinu dijete u razgovoru. Ponekad je to rezultat toga što roditelj nema dovoljno vremena da se posveti tom razgovoru u trenutku, ponekad zato što procjenjuje da zna što će dijete reći, ponekad zato jer ne želi čuti što dijete želi reći, a neki roditelji i druge ljude prekidaju u razgovoru pa tako prekidaju i dijete, rekla je Tatjana Gjurković iz Centra Proventus.

Naučite svoje dijete da sluša i vježbajte svakom prilikom. Upadanje u riječ vašem djetetu ili ignoriranje može učiniti da se osjećaju manje važnima ili nevidljivima.

Ako je takvo ponašanje roditelja na svakodnevnoj razini te dijete opetavano nema priliku dovršiti svoje rečenice, tada se dijete s vremenom može početi osjećati kao da ga roditelj ne razumije, da je manje važno, da su roditeljeve ideje/misli važnije od njegovih.

Ako dijete donese takve zaključke „ja nisam važan“, „mene drugi ne vide“, dijete se može prilagoditi toj situaciji na, općenito govoreći, dva načina: može se boriti protiv toga ili prihvatiti to i ponašati se kako procjenjuje da drugi očekuju od njega.

Ako se dijete počne boriti protiv toga, mogu se intenzivirati konflikti između njega i roditelja ali i drugih osoba. S druge strane, ako dijete postane preposlušno, može se ponašati na način da vjeruje da razmišljanja svih, ne samo roditelja, su važnija od njegovih, objasnila je psihologinja Tatjana.

Ojačajte svoje sampouzdanje, imajte samopoštovanja i ponašajte se smirenou stresnim situacijama kako bi pomogli vašem djetetu da postane samostalno i samopouzdano

Uspostavljanje pravilne komunikacije može pomoći da se vaš odnos s djetetom osnaži u budućnosti. Ujedno, povremeno popustite – ponekad su i djeca u pravu. Dajte im do znanja da su vas uvjerili u svoje mišljenje i da se slažete s njihovim argumentima.

2. Verbalno samokritiziranje
Možda toga niste svjesni, ali kad kažete ''mrzim svoju kovrčavu kosu, tako bih željela da je ravna'' ili ''moram pod hitno smršaviti'' ispred svog djeteta to ozbiljno može narušiti njihovo samopoštovanje.

Samokritiziranjem koje može biti i izrečeno, ali i neizrečeno dosta je učestalo u našoj kulturi. Njime pokazujemo da nismo zadovoljni sami sa sobom. Dijete putem učenja po modelu može početi primjenjivati iste moguće nerealne kriterije i za sebe te bi možda moglo postati kritičnije prema sebi. Drugim riječima, ako je roditelj nezadovoljan sobom na bilo koji način i ne rješava to nezadovoljstvo, već ostaje u tom osjećaju, postoji mogućnost da će dijete usvojiti da ako smo nečime nezadovoljni, da taj problem ne rješavamo već da ostajemo s tim osjećajem, kazala je psihiologinja Tatjana.

Vaše dijete uči od vas. Ako se konstantno ponižavate, govorite negativno o svome izgledu ili težini, onda će se i oni početi preispitivati jesu li dovoljno dobri.

Prakticirati samopoštovanje je najbolji način na koji možete naučiti svoje dijete da bude samopouzdano i da se osjeća udobno u svome tijelu. Poželjno je pronaći način kako da riješimo problem nezadovoljstva, bilo da vidimo lijepu stranu u tom problemu npr. što nam se sviđa kod naše kovrčave kose ili da izmijenimo postojeću situaciju, savjetuje Tatjana.

3. Gubitak samokontrole
Većina roditelja je barem jedanput izgubila kontrolu ili bilo frustrirano zbog nečega. Ali, vaše dijete gleda svaki vaš potez. Ako prolazite kroz život tankih živaca i nagle naravi, onda će i vaše dijete naučiti tako se ponašati i reagirati u stresnim situacijama.

Ako uvidimo da smo u trenutku gubitka samokontrole povrijedili nekoga ili postupali pretjerano zbog vlastitih emocija npr. previše smo bili ljuti pa smo zadali preveliku kaznu djetetu ili smo dali kaznu a onda smo još i vikali na dijete itd., bitno je da objasnimo djetetu što se tada zapravo dogodilo i da se ispričamo zbog vlastitog ponašanja.

Tako dijete uči više toga – od toga da je normalno da svi ponekad griješimo i ne možemo se iskontrolirati u potpunosti, nadalje, šaljete mu informaciju da iako ste bili izgubili samokontrolu vi ipak imate kapaciteta brinuti o svom ponašanju te da ne želite namjerno nauditi djetetu ili ga pretjerano kazniti, i uz sve to dijete uči i načine kako se nositi s gubitkom kontrole (npr. ako zajedno pričate o tome što ste vi tada mogli drugačije napraviti da ne izgubite samokontrolu). Miran stav ispred vašeg djeteta će mu pomoći da nauče u određenim situacijama zadržati mirnoću i odgovornost. 

Ako se pak gubitak samokontrole događa prečesto te nakon toga ne komuniciramo s djetetom što se zapravo dogodilo dijete može donijeti samo zaključke o tome, a u kojima ono najčešće stavlja sebe kao uzrok Vašeg ponašanje te krivi sebe i moguće razvija osjećaj nesigurnosti jer ne zna kako ćete Vi sljedeći put kada se dogodi neka izazovna situacija reagirati. Kako bi se osjećala sigurno djeci je potrebna predvidljivost koja nestaje ako se prečesto gubi samokontrola, objasnila je psihologinja Ivana Knežević.

4. Ne dopuštate im samostalnost

Ako imate tanke živce i naglu narav, onda je velika vjerojatnost da će i vaše dijete naučiti se tako ponašati i reagirati u stresnim situacijama

Roditelji koji su previše zaštitnički nastrojeni ili previše kontroliraju mogu ugroziti neovisnost i samostalnost djeteta. Ako donosite odluke umjesto vašeg djeteta, učite ih da njihovo mišljenje nije važno i da je u redu da se na nekoga oslone za sve kasnije u životu.

Kada se dijete pokušava popeti na tobogan i svojim malim rukicama i nespretnim nogicama se nesigurno penje po stepenicama tobogana, ako ga roditelj podigne do vrha, može se djetetu poslati poruku da ono nije sposobno samo se uspeti do kraja, tj. da ono nije sposobno uspjeti. U tim trenutcima kada se djeca „muče“ oko nečega svima nam je jako teško ostati po strani i ne nuditi pomoć ili pomoći čak i bez upita da li treba i žele našu pomoć.

Često to radimo jer znamo da se dijete jako voli spuštati niz tobogan i da će biti sretno kada se spusti, odnosno iz najbolje želje da djetetu osiguramo zadovoljstvo. No, da bi dijete izgradilo svoje samopoštovanje i pozitivnu sliku o sebi nužno je da mu dopustimo da samo uspije riješiti svoje „probleme“ ili da samo savlada prepreke.

Naravno, to ne znači da ako nas dijete upita da mu pomognemo da mu nećemo pružiti pomoć već da je bitno da u nekim situacijama dopustimo djetetu da zatraži pomoć. Kada i zatraži pomoć dobro je da ponudimo pomoć tako da uključimo i dijete u ostvarivanje uspjeha – npr. „Ja ću ti pogurati nogicu a ti se jako vuci rukicama za stepenicu iznad da se podigneš na sljedeću stepenicu'', rekla je Ivana.

Iako može biti jako teško da dijete donosi svoje odluke i pravi svoje pogreške, ohrabrenje njihove samostalnosti, neovisnosti i kreativnosti dok su mladi mogu im pomoći da izrastu u uspješne i pouzdane odrasle osobe.

5. Prijateljstvo uzmjesto roditeljstva
Svaki roditelj se želi svidjeti djetetu. Žele da njihovo dijete bude slobodno reći im tajne, pitati za savjet i povjeriti im se. Ali postoji razlika biti roditelj i biti prijatelj svome djetetu i to je nekad teško balansirati.

Kada je vaše dijete malo ono treba roditelja. Treba im netko tko će ih učiti ljubavi, suosjećajnosti, samostalnosti i razlici između dobrog i lošeg. Uloga roditelja je pružiti adekvatnu količinu topline i granice svom djetetu. Toplina odražava osjećaje ljubavi, pažnje, brige i slično, dok granice omogućavaju djetetu da se osjeća sigurno i zaštićeno uz roditelja.

Ponekad je teško pronaći ravnotežu između ova dva aspekta odgoja te ponekad, zbog velike ljubavi prema djetetu i želje da dijete ima priliku izraziti svoje „ja“ i ostvariti svoje potencijale, u manjoj mjeri postavljamo granice. U toj situaciji može doći do obrnutog efetka – da se dijete počne brinuti za roditelja i njegove potrebe što nikako nije dobro, istaknula je psihologinja Gjurković. Doći će vrijeme kada će vaše dijete biti starije, a vaš odnos će se razviti u predivnu vezu. Budite dovoljno uporni i čekajte to vrijeme, a u međuvremenu budite roditelj kojeg treba vaše dijete.

Pročitajte i 7 rečenica koje ne smijemo reći svojoj djeci.

Još lakše do inspiracije uz omiljene teme. Preuzmi novu DNEVNIK.hr aplikaciju