Film "Amelie" redatelja Jean-Pierre Jeuneta jedan je od najuspješnijih francuskih filmova svih vremena.
O neočekivanu uspjehu ove romantične komedije s elementima fantazije dovoljno govori podatak da je diljem svijeta film zaradio čak 174 milijuna dolara, što je rezultat kojim se ne mogu pohvaliti ni neki blockbusteri velikih američkih produkcijskih kuća.
Priča o osebujnoj djevojci Amelie Poulain koja je život posvetila tome da usreći druge ljude i pritom pronašla ljubav osvojila je srca milijuna gledatelja, a posebno su je zavoljele žene.
U nastavku saznajte nepoznate detalje o čarobnom filmu
1. Amelie se trebala zvati Emily.
Redatelj i koscenarist Jean-Pierre Jeunet napisao je ulogu na francuskom jeziku za englesku glumicu Emily Watson i glavni lik nazvao Emily. Međutim, nije mu se svidjela njezina izvedba na stranom jeziku pa je prepravio scenarij.
Prema drugoj verziji, Emily je odrastala u Engleskoj pa zato govori engleski jezik. Naposljetku je Watson ipak odustala od uloge, a scenarij je dobio treću verziju prema kojem je glavni lik Francuskinja Amelie.
2. Jeunet je novu glumicu pronašao na plakatu.
Doslovno. Hodao je ulicama Pariza i razmišljao o tome s kime će zamijeniti Emily Watson. Tada je vidio plakat za film "Venus Beauty" na kojem se nalazila Audrey Tautou. Ostao sam zapanjen njezinim tamnim očima, tragom nevinosti i neobičnim držanjem. Dogovorio sam sastanak i ona je došla na audiciju za film. Nakon 10 sekundi znao sam da je ona baš ono što tražim, ispričao je Jeunet.
3. Redatelj je protiv svoje volje vanjske kadrove Pariza snimao u – Parizu.
Jeunetovi prijašnji filmovi primarno su snimani u studijima. Redatelj preferira takav način snimanja jer mu dozvoljava veću kontrolu nad vremenskim uvjetima i u studiju lakše reproducira svoje vizije. Međutim, rekreiranje Montmartrea u studiju bilo bi preskupo pa je redatelj ipak morao snimati na pravoj lokaciji iako mu ona vizualno nije odgovarala.
Maknuli smo aute s ceste, grafite sa zidova, zamijenili plakate s ljepšima. Recimo da sam pokušao dobiti što više kontrole nad estetskom kvalitetom grada, ispričao je i dodao da su u post-produkciji filma dodatno sređivali te scene.
4. Sve scene stana snimljene su u njemačkom studiju.
Mnogi su ostali razočarani činjenicom da šarmantan pariški stan iz filma zapravo uopće nije stan, a nije ni pariški. Jeunet je snimanje tih scena preselio u Njemačku kako bi se kvalificirao za porezne poticaje.
6. Yann Tiersen slučajno je postao autor glazbe za film.
Redatelj nikada nije čuo njegovu glazbu, sve do trenutka dok jedan od asistenata produkcije nije pustio Tiersenov CD dok su se zajedno vozili u automobilu. Do kraja te večeri Jeunet je imao sve njegove albume i pozvao je Tiersena da napravi originalnu glazbu za film.
7. "Žabice" su samo specijalni efekt.
Bacanje kamenih oblutaka u vodu s ciljem njihova odbijanja od površine u žargonu nazivamo bacanjem "žabica". Audrey Tautou nije bila vješta u tome pa je scena u kojoj Amelie baca "žabice" u pariškom kanalu Saint-Martin rezultat specijalnih efekata.
8. U najšarenijem filmu na svijetu malo je plave boje.
Teško je ne primijetiti da film obiluje crvenom, žutom i zelenom bojom, ali mnogi ne znaju da u njemu skoro pa nema plave boje. Za vizualni identitet filma Jeuneta su inspirirale slike brazilskog umjetnika Juareza Machada.
9. Dijalog Amelie i njezine skrivene simpatije sveden je na minimum.
U dva sata dugom filmu Amelie i Nino (Mathieu Kassovitz) izmjene samo nekoliko rečenica tijekom telefonskog razgovora kod bazilike Sacre Coeur i tijekom susreta u kafiću Deux Moulins.
10. Skriveno značenje početne sekvence.
U trenucima kada se na ekranu pojavljuju imena filmske ekipe, lik malene Amelie zapravo predstavlja i dočarava zanimanje svakog člana.
"Djevojka koju sam volio": Sedam činjenica o netipičnom ljubiću koji pamtimo i danas
