Dijete po rastavi najčešće pripadne majci. Očeva, kao i majki ima svakakvih, ali nažalost najčešće u tom spektru svakakvoće odluče biti nikakvi.
Kaže moja frendica: Nekad bi mi bilo lakše da ga stvarno nema, jer se ne bih nadala nekoj pomoći oko djeteta, ne bi se dijete stoput razočaralo kad se on opet ne pojavi. Ovakvo se stalno nervira. Poznato mi je to, iz perspektive djeteta.
Nekada moja majka, a danas čak tri moje prijateljicu su samohrane majke. Gledam ih kako se bore, neka s jednim manjim djetetom, druga s dvoje tinejdžera, treća s dvoje male djece. Ne znaš koja je umornija. Umorna sam i ja.
Ali pored njih, moj umor mi izgleda smiješno.
Suprug i ja dijelimo brigu oko djeteta i kućanstva. Ja imam taj luksuz da kažem mužu: Premorena sam/bolesna sam, smisli nam nešto za jelo. ili Ne mogu je danas voditi na ples, iskrsnulo mi je nešto s poslom, možeš ti. Njih tri to nemaju.
Znaš koja je JEDINA prednost kad si rastavljena?, pita me jedna kad smo se sve četiri našle nedavno. Prije nego što sam stigla odgovoriti sve su skoro uglas rekle: Imaš svaki drugi vikend za odmoriti!
Samohrane majke uglavnom su same
Nasmijale su se, onako od muke. Jedna druga poznanica rekla mi je da je toliko teško biti samohrana majka, ali da je zbog toga nakon 15 godina planiranja uspjela napisati knjigu. Onih 15 dana kad je mali bio s tatom na moru preko ljeta, pa onda svaki drugi vikend., objasnila mi je. Al' radije bih da nisam napisala knjigu. Znam što je htjela reći.
Samohrane majke ustaju i kad su bolesne. Jer bolest ne čeka da dijete ode na vikend kod tate.
Samohrane majke najčešće i rade kad su bolesne. Jer s jednim primanjima je puno teže (pre)živjeti nego kad u kućanstvu dijelite troškove. Alimentacija? Često smiješnog iznosa, ako je uopće i dobije. Pisala sam o tome. .Samohrane majke uglavnom su same.
Idu u trgovinu, odijevaju djecu, kuhaju, voze, popravljaju, nose, zabavljaju, pripremaju, kupaju, zamataju, maze…sve bez predaha. Nema im tko uskočiti. Ako i pozovu bivšeg da pomogne oko nečeg, nerijetko zažale zbog te odluke. Pa kažu: Znaš što, radije ja ipak sama.
Znam, bila sam dijete jedne takve majke. Tate prvo samo nije bilo jer je preselio u drugi grad, a onda je i umro. Majka je pokušavala odgojiti dvoje djece radeći dva posla, jer nam je htjela priuštiti barem ono osnovno. U tome je uspijevala, ali sve iznad osnovnog nije postojalo.
Biti i majka i otac dvije su teške uloge
Ne znam jesam li od tate ikad dobila išta. Nije bio sa mnom ni u bolnici, nije bio na nijednoj dječjoj priredbi, nije me grlio dok sam plakala, nije mi dao onih 100 maraka da odem na mali maturalac, a imao ih je.
Ako živiš kao da imaš dva života, normalno je da umreš na pola. Smrt joj je napokon donijela odmor. Ironično, znala je reći odmorit ću se kad umrem. Koliko mrzim kad danas čujem tu rečenicu!Možda je zato moja majka prerano otišla. Potrošila se. Bila nam je i majka i otac, a to su dvije jako teške uloge.
Kao i kad čujem neku protiv samohranih majki. Pojma nemate koliko je teško biti jedan roditelj tamo gdje trebaju biti dva. Ne znam ni ja direktno, samo kao nečije dijete. I kao nečija prijateljica. Ne znam, svaki put se iznenadim kad čujem njihove priče.
Njihova borba ne smije biti nevidljiva
Nisu to zle žene, nisu potjerale svoje muževe, nisu bile neradnice, nisu bile rasipnice, prevarantice, nisu tražile ni da on nađu mlađu, nisu tražile da on shvati s 50 kako nije proživio život, nisu krive za puno toga za što im drugi upiru prst. I većina njih nije protiv svojih bivših u ulozi očeva.
Štoviše, htjele bi da se druže s djecom malo više od svakog drugog vikenda i eventualno srijede popodne.
Ali tate su si već smislili nove živote s 26 dana slobodno. Svaka čast iznimkama. Znam za samo jednog takvog rastavljenog tatu, ostali uglavnom imaju više vremena za nogomet nakon posla.
Zato ovaj Majčin dan posvećujem samohranim majkama, u iskrenoj nadi da nikad neću biti u tom klubu.
Za sve samohrane majke koje svakim danom dišu snagu i ljubav za svoju djecu, vaša borba nije nevidljiva.
