Štoviše, u odnosu na razdoblje od prije nekoliko desetljeća, dobna granica javljanja poremećaja hranjenja sve je niža. Najčešće zahvaća dobnu skupinu od 13 do 24 godine, no mogu oboljeti i mlađi i stariji, i djevojčice i djevojke, i dječaci i mladići.
Poremećaji hranjena dijele se u tri skupine: anoreksiju, bulimiju i nespecificirane poremećaje u uzimanju hrane.
Anoreksija (lat. Anorexia nervosa) poremećaj je koji oboljelog dovodi u stanje izgladnjivanja i mršavljenja, a može biti restriktivna (smanjen unos hrane) ili purgativna (uz povraćanje i druge metode „čišćenja“). Bulimiju (lat. Bulimia nervosa), koja je češća od anoreksije, karakteriziraju periodi pretjeranog uzimanja i namjernog izbacivanja hrane. Treću skupinu čine poremećaji koji se ne mogu svrstati niti pod anoreksiju niti pod bulimiju, a uključuju različite, često pomiješane simptome anoreksije, bulimije ili prejedanja. U skupinu nespecifičnih poremećaja hranjenja za sada spada i kompulzivno prejedanje, koje je u američkoj dijagnostici od 2013. priznato kao zasebna podvrsta poremećaja hranjenja.
O ovome složenom problemu, zašto se on javlja već kod tinejdžera i što roditelj mora napraviti ako sumnja na neki od spomenutih poremećaja, razgovarali smo s mr. sc. Jelenom Balabanić Mavrović, voditeljicom Centra za poremećaje hranjenja BEA.
Utječe li društvo na razvijanje poremećaja hranjenja?
Kako nam kaže, poremećaji hranjenja mentalni su poremećaji koji su rezultat spleta utjecaja: genetske predispozicije, crta ličnosti, obiteljske dinamike, mogućih traumatskih iskustava, utjecaja vršnjaka te življenja u kulturi koja stavlja velik naglasak na mršavo, čvrsto tijelo kao ideal ljepote.
Pritom ističe da se ne može reći da društvo uzrokuje poremećaje hranjenja, ali svakako ima veliku ulogu u tome.
Kod vrlo mladih osoba može se razviti ideja da će napokon biti sretni ako budu mršavi.
Društvo svakako stvara poticajno okruženje za razvoj negativne slike o sebi. Dokazano je da je bulimija vezana za suvremeno zapadno društvo, a sada se globalizacijskim procesima širi i u druge kulture zahvaćene modernizacijom. Zabilježena je veća pojavnost anoreksije od 70-ih godina prošloga stoljeća do danas, no znanstvenici se još spore o tome je li riječ o objektivno većoj prisutnosti tog poremećaja ili o većoj svijesti o potrebi liječenja, govori nam mr. sc. Balabanić Mavrović.
Ne možemo poricati da u tome veliku ulogu imaju i pojedini mediji, ideal „ljepote“ u modnoj industriji i društvene mreže.
Današnja povećana konzumacija medijskih sadržaja putem društvenih mreža od vrlo rane dobi svakako opterećuje mlade ranjive osobe koje nekritički prihvaćaju nerealne slike savršenih tijela, slike koje su nerijetko rezultat fotošopa i niza plastičnih operacija.
Mit da samo lijepi, privlačni ljudi zaslužuju sreću štetan je i neistinit, ali kod mladih ljudi niskog samopoštovanja može dovesti do opasne ideje da će mršavljenjem dostići toliko željenu sigurnost u sebe, prihvaćanje okoline i osobnu sreću, kaže voditeljica BEA-e.
No iako je ustaljeno mišljenje u javnosti da su poremećaji hranjenja poput bulimije i anoreksije vezani za ženski spol, oni se javljaju kod oba spola.
Sve više dječaka i mladića obolijeva od ovih mentalnih poremećaja. Dok je nekada bio odnos 9:1 u korist djevojaka, danas se procjenjuje da je riječ o razmjeru 7:3 u korist djevojaka. Posebno su u riziku dječaci koji zbog bavljenja sportom žele pod svaku cijenu smanjiti tjelesnu težinu. Pri tome su posebno rizični sportovi s težinskim kategorijama, a otežavajuće je i ako postoji pritisak trenera i kluba prema mršavljenju natjecatelja, ističe mr. sc. Balabanić Mavrović.
Što roditelj može napraviti?
Do razvoja poremećaja hranjenja ne dolazi preko noći. Dijete neko vrijeme može pokazivati rane znakove koje roditelj mora shvatiti vrlo ozbiljno i što je prije moguće potražiti stručnu pomoć.
Roditeljima savjetujemo da iskreno porazgovaraju sa svojim tinejdžerom i procijene koliko je situacija ozbiljna. Ako sami nisu sigurni je li riječ o prolaznoj dijeti ili se razvio poremećaj hranjenja, svakako neka potraže savjet stručnjaka. Mogu se obratiti liječniku obiteljske ili školske medicine ili se javiti na besplatno savjetovanje u Centar za poremećaje hranjenja BEA u Zagrebu.
Ovo su neki od prvih simptoma koje treba shvatiti vrlo ozbiljno.
Treba obratiti pažnju na tipična ponašanja vezana uz poremećaj hranjenja: držanje drastične dijete, izbjegavanje objedovanja s članovima obitelji uz ispriku da osoba nije gladna, da je već jela ranije i slično, odlazak u kupaonicu nakon jela (uz sumnju na povraćanje), povremeno prejedanje dok je osoba sama, što rezultira nestankom većih količina hrane dok nema drugih ukućana, opsesivno bavljenje sportom trčanje, odlazak u teretanu, vježbanje kod kuće.
Mogli biste zamijetiti i povećanu razdražljivost kćeri ili sina koji se povlače od društva i svojih uobičajenih aktivnosti. Osoba s poremećajem hranjenja vrlo je nesigurna u svoj izgled i puno razmišlja o težini i obliku vlastitoga tijela, upozorava mr. sc. Balabanić Mavrović.
Stroge dijete, dizanje od stola, izgovori da su već jeli, boravak u kupaonici odmah nakon obroka - samo su neki od ozbiljnih simptoma na koje treba reagirati.
Kako nam dalje pojašnjava, važno je što prije prepoznati simptome i početi sa psihoterapijom. Ako se s liječenjem započne unutar tri godine od javljanja simptoma, uspjesi u liječenju adolescenata penju se do 80 posto.
Pritom je vrlo važno da u terapiji sudjeluju i roditelji, a nužno je i uključenje pedijatra ako se radi o maloljetnoj osobi, te psihijatra i psihoterapeuta.
Poremećaji hranjenja mogu iz korijena promijeniti dotad možda miran i naizgled savršen život djeteta. Zato je iznimno važno da reagirate ako neke od navedenih simptoma primijetite kod djeteta u svojoj okolini.
Za sva dodatna pitanja i upućivanje na detalje terapije možete se obratiti centru BEA putem elektroničke pošte info@centarbea.hr ili na broj mobitela 098 900 59 73 (radnim danom 10 - 15 sati).
Pročitajte i što učiniti ako dijete izražava nezadovoljstvo svojim izgledom.
