Katedrala smještena uz samu Seinu bila je jedan od najposjećenijih kulturnih objekata u svijetu.
Godišnje ju je posjećivalo 14 milijuna ljudi, što ju je činilo najposjećenijim sakralnim objektom na svijetu. Bila je građena od 1163. godine, kada je za vladavine Luja VII. položen kamen-temeljac, a dovršena je 1345., zbog čega na njoj prevladavaju gotički elementi. Tijekom 17. i 18. stoljeća dodani su reneseansi i barokni elementi.
Spajajući komadiće povijesti, ponosno je stajala više od 850 godina.
Notre-Dame je s godinama postala ne samo simbol Katoličke Crkve nego i čitavog francuskog, pa i europskog društva. U tu je crkvu pristigla relikvija koje se smatra Kristovom krunom od trnja, ondje je okrunjen Napoleon 1804., u okrilju crkve slavio se kraj Drugog svjetskog rata, u njoj su se održali pogrebni obredi nekih od najvećih francuskih ličnosti. Upravo je ondje održana i beatifikacija junakinje Ivane Orleanske.
„Svaka površina ove crkve, svaki kamen ovoga časnog spomenika list je ne samo narodne povijesti nego i povijesti znanosti i umjetnosti.”
No dio njezine povijesti bio je uništen tijekom Francuske revolucije. Naime, revolucionari su upali u crkvu i uzeli zvona kako bi ih otopili i od njih napravili topove, gajunete i giljotine. Za sobom su ostavili samo jedno zvono koje je težilo više od 13 tona.
Ipak, 2013. godine, povodom 850. godišnjice postojanja Notre-Dame, vraćen je jednak broj zvona kao i prije Revolucije - njih čak deset. Ljudi su s ponosom i oduševljenjem gledali kako se dio povijesti vraća u njihovu miljenicu. U svečanoj koloni u Notre-Dame "vratila" su se zvona. Počasno mjesto imala je preko šest tona teška Marie, a za njom su slijedili Gabriel, Anne-Genevieve, Dennis, Marcel, Etienne, Benoit-Joseph, Maurice i Jean-Marie.
Hugo joj posvetio najljepše književne opise
No katedrala je bila i inspiracija brojnim umjetnicima tijekom posljednjih nekoliko stoljeća. Postala je dijelom nekih od najljepših likovnih, glazbenih i književnih ostvarenja ljudske kulture.
Njezina očaravajuća ljepota i mističnost napose su dobro vidljivi u romanu Victora Hugoa „Zvonar crkve Notre-Dame“, jednoj od najljepših posveta ovoj katedrali ikada napisanih.
„Svaka površina ove crkve, svaki kamen ovoga časnog spomenika list je ne samo narodne povijesti nego i povijesti znanosti i umjetnosti.”
Čitajući Hugoove rečenice gotovo da možete zamisliti šetnju svakim dijelom ove posebne građevine, čak i ako je sami nikada niste posjetili. Sve se u njegovom romanu događa ili u samom Notre-Dameu ili u neposrednoj okolici. Štoviše, Notre-Dame je zapravo zaseban lik romana, toliko detaljno opisan da nakon čitanja samo poželite barem na nekoliko minuta vratiti se u prošlost.
U jednoj rečenici u romanu Hugo kaže: Svaka površina ove crkve, svaki kamen ovoga časnog spomenika list je ne samo narodne povijesti nego i povijesti znanosti i umjetnosti.
I ne možemo se ne složiti s njime.
Notre-Dame je mnogo više od običnog sakralnog objekta. Ona nije bila samo još jedna crkva u nizu koju bi turisti posjećivali tijekom svojih putovanja. Ne, njezina je vrijednost bila, i još uvijek jest, nemjerljiva. U nju su satkana stoljeća ljudske povijesti, promjena, ratova (koje je prošla s vrlo malim oštećenjima), izazova, slavlja, smrti, nadahnuća, ljubavi, nade, utjehe.
Sve što je bilo važno za Francuze, pa i Europljane, odigravalo se u okolici Notre-Dame. Baš kao i u Hugoovom romanu, bila je jedan od glavnih likova bogate europske povijesti. Bila je duša i srce europske kulture.
Naša muzeologinja Zdenka Munk upravo je u okrilju Notre-Dame učila o restauraciji i nekoliko godina nakon povratka pokrenula projekt obnove Trakošćana
Njome su se nadahnjivali i mnogi hrvatski umjetnici i znanstvenici koji bi odlazili na putovanje ili školovanje u Pariz. Primjerice, naša muzeologinja Zdenka Munk upravo je u okrilju Notre-Dame učila o restauraciji i nekoliko godina nakon povratka pokrenula projekt obnove Trakošćana.
Poštovanje i inspiraciju koju su ljudi osjećali u prisustvu ove impozantne građevine teško je opisati riječima.
Ostaje nam i daje vjerovati da će ostati simbol nade jer, prema posljednjim informacijama koje prenose francuski i svjetski mediji, vatrogasci su uspjeli sačuvati temelje i kostur katedrale.
Nadajmo se da će opet postati utočište ljudske kulture, baš kao što je bila utočište i Quasimodu.
