Centar grada, zeleno drveće, priroda i božanstven pogled na zagrebačke krovove... tako je ukratko opisala atribute svog doma spisateljica Sanja Pilić koju je posjetio Jura Gašparac.
- Najljepše od svega su zaista ptice i njihov pjev, pa nekad imam osjećaj kao da živim u dvorcu, a ne u centru grada, kaže Sanj a Pilić.
Pogled na grad je božanstven, no pogled na slike ovješene po zidovima prostranog stana jednako je dojmljiv. Na njemu se nalazi mnogo slika, no ponajviše portreta Sanjinih predaka.
I sama je, kaže, naručila portret svoje kćeri Vedrane od Dragice Cvek Jordan. Portret njezinog oca naslikala je primjerice Ivana Meller Tomljenović...
No, gdje se nalazi pisaći stol poznate spisateljice?, zanimalo je Juru Gašparca kojega je Sanja potom odvela u mirni kutak okružen policama knjiga, a kojim dominira impozantni radni stol.
Taj je stol pripadao njezinom djedu, a Sanja ga koristi danas. - Tu sjednem i dumam se kako ću napisati nešto, a potom otići na kavu, uz smijeh priča Sanja.
Priču svoga doma Sanja je podijelila u tri skupine. U prvoj se nalaze slike njezinog dečka koji je svojedobno bio jako važan.
Drugu je nazvala 'Priča Isusek', jer je to zbirka odnosno kolekcija figurica i slika Majke Božje i Isusa koje je sanja nabavljala na raznim mjestima, pa i buvljacima.
- Neki nisu skupocjeni, a čak su i pomalo kič, no ja sam ih morala imati, pojašnjava Sanja.
Treća priča posvećena je klavir, starom i danas raštimanom klaviru za koji je vežu obiteljska uspomena i tradicija. Prvo je na njemu svirala njezina kćer Vedrana, a potom i unuk.
Više na stranicama inMagazina
