Izbirljivost u jelu vodi do raskida veza, simptomi su depresija, asocijalnnost, pretjerana zabrinutost. Nova bolest od koje boluje sve veći broj odraslih sofisticiranih ljudi, selektivni prehrambeni poremećaj ozbiljna je prijetnja zdravlju.
Zasigurno su vam ljudi koji uporno odbijaju određenu hranu do sada djelovali smiješni i djetinjasti no izbirljivost u hrani vodi do depresije, raskida veza. Selektivni prehrambeni poremećaj nova je bolest 21. stoljeća koja se svrstava do anoreksije i bulimije
Zanimljivo je kako su oboljeli sofisticiranim mladi ljudi, ali kada se radi o hrani njihov mozak reagira kao mozak 4-godišnjeg djeteta.
Ovaj poremećaj sve češći je krivac za ljubavne probleme brojnih osoba, nazivaju ga fenomenom koji je tek nedavno istraživan. Pa tako britansko udruženje psihologa donosi najnovije rezultate, ovaj poremećaj korijene vuče još iz najranije dobi. Djetinjstvo ga najviše karakterizira , jedenje iste umjesto raznovrsne hrane u prvim godinama života u kasnijoj dobi donosi probleme.
Njegove posljedice mogu biti prijetnja zdravlju iako ne drastično poput anoreksije ili bulimije, selektivni prehrambeni poremećaj izaziva komplikacije na drugim poljima. On uzrokuje raskide veza, strah od osuđivanja okoline.
‘Prvi pokazatelji i simptomi ovog poremećaja su pretjerana zabrinutost, depresija, socijalna izoliranost. Oboljeli imaju strah od hrane, odbijaju izlaske zbog straha od neželjene hrane. Raskidaju veze jer odbijaju partneru priznati što ih muči.’, tvri dr. Nihara Krause.
Niquita Hartshorn, mlada Britanka već godinama pokušava riješiti problem, smatra kako su na njen poremećaj uvelike utjecali napadi i ismijavanja u školi koja je pretrpjela kao 15-godišnjakinja.
‘Nisam vjerovala nikome i ničemu, spas sam pronalazila u hrani, ona je jedina bila sigurna, sve drugo je bilo za mene opasno’, objašnjava Niquita koja nakon brojnih posjeta psihijatrima, doktorima tvrdi kako ju nitko ne shvaća ozbiljno.
Zanimljivo je kako su oboljeli sofisticirani mladi ljudi, ali kada se radi o hrani njihov mozak reagira kao mozak 4-godišnjeg djeteta. Oni u najradnijoj dobi nisu tolerirali određenu hranu, no zbog roditeljskih uvjeravanja kako treba jesti, ubrzo je to preraslo u averziju.
‘Za razliku od bulimičara i anoreksičnjih osoba, osobe oboljele od selektivnog prehrambenog poremećaja nemaju problema s voljenjem vlastitog tijela. One nisu opterećene težinom, jer poremećaj je uznapredovao u ranoj dobi kada im debljina i mršavost nisu bili važni čimbenici’, tvrdi dr.Krause.
Stručnjaci smatraju kako bi dovođenje oboljelih u uvjete ekstremnih situacija mogla biti svojevrsna terapija.
