Obitelj preminulog Dina Dvornika proživljava najteže trenutke i riječi njegove supruge dovoljno govore za sebe.'Ni po čemu se nije moglo naslutiti da će Dino zauvijek otići. Bio je pun života, , a sada ga odjednom više nema. Ne znam kako sam. Zbunjena sam. Tužna sam. Povremeno se i nasmijem' kazala je Danijela Dvornik. U takvim trenucima čovjek je neutješan i ništa na svijetu ne može ublažiti njegovu bol. No, i s tugom se mora i može nositi...
Gubitak bliske osobe, najtužniji je osjećaj koji čovjeka tijekom života obuzme. U tom trenutku čovjeku se ruši cijeli svijet, nestaje smisao života, nastaje težina u srcu u duši. Žalost počinje šokom i nevjericom, potom stiže period čežnje i tjeskobe, a put do oporavka je najteži prethodi mu osjećaj ljutnje i protesta (NAJLAKŠI BIJEG OD REALNOSTI).
Kako prebroditi tu nezamislivu bol?
Bol treba proživjeti, podijeliti ju s nekim bližnjim, ako treba potražiti stručnu pomoć. Bol treba proraditi, upoznati i naposljetku izbaciti iz organizma. Kada se to desi, pogled u budućnost svijetla je točka na kraju tunela.
Nastaviti s normalnim životom jest najteži pothvat, ali smoći snage, ako ne zbog sebe barem zbog osobe koje više nema jedini je izlaz iz boli. Nema pravog ni krivog nošenja s tugom, svaki čovjek je drugačiji.
Stručnjaci savjetuju:
- provedite dovoljno vremena s bližnjima kako bi mogli podijeliti svoje osjećaje i razgovarati o budućnosti
- pokušajte održati što više dotadašnjih aktivnosti
- ne radite velike promjene u životu, priuštite si vremena barem godinu dana
- priuštite si ljutnju i nervozu koju osjećate, nemojte glumiti pred drugima kako je sve u redu
- ne ignorirajte potrebu za nježnošću i ljubavi
- pokušajte stvorite vrijeme za opuštanje - šetnja, masaža, dobar film, sve što vas čini zadovoljnijom. To nije grijeh, niti će vas tko osuđivati...
-izbacite bol iz sebe, ne suzdržavajte se od suza, jer svaki put kad osjetite tugu, izbacujete je iz sebe
Nikada vas neće napustiti sjećanja na dragu osobu i ne pokušavajte ih zaboraviti, uspomene su jedine koje ostaju nakon gubitka bližnjeg, njih se nikada ne treba odreći. Sjetite se stare poslovice kako vrijeme liječi sve rane. Filozofi kažu kako neka osoba zapravo nikada ne umire; fizički aspekt osobe ostaje u genima njegovih potomaka i rodbine, a njegova djela i njegova duša ostaju s najbližima zauvijek.
