12.11.2001., 8:00:35h, ponedjeljak
'Moguća šefica mi je već rekla da joj ne smeta što radim i na lokalnoj televiziji, budemo uskladili radno vrijeme. Doduše to je samo zamjena na 6 mjeseci što bi u principu značilo 6 plaća i 6x određen iznos koji bi bio samo moj! Sada moram krenuti da ne zakasnim. Sve ću ti napisati kada se vratim doma.'
12.11.2001., 11:00:06h, ponedjeljak
'Dragi Papirko, dobila sam posao!!!! Ne znam što me očekuje, kako se 'pegla' kreditna kartica, ne znam niti gdje se nalazi ustanova za prijaviti zdravstveno osiguranje, ali k vragu i to, počinjem raditi!!!!'
Ostvarenje želja: rogovi, novinarstvo i butik
Pazite što zaželite je fantastična poslovica koja je, nekome nažalost, a nekome na sreću istinita. Kao mala htjela sam samo tri stvari. Doduše bila sam vrlo skromno dijete. Prva stvar je bila da mi narastu rogovi, jer mi je to bio predivan modni dodatak, druga želja bila je da postanem novinar, a treća da radim u butiku.
S vremenom mi se sve ostvarilo. Umjesto rogova narasle su mi dvije lojne žlijezde na mjestu za isto, zaposlila sam se (honorarno) na lokalnoj televiziji i dobila sam prvi štambilj u radnu knjižicu kao djelatnica u eksluzivnom butiku.
Prvi posao bi se uvelike mogao usporediti s prvim pokusnim dečkom.
Dečko vam se sviđa, a u suštini vas najviše zanima kako izgleda filmski poljubac.
Tako je i s poslom. Ne znate što je, ali sviđa vam se osjećaj saznanja da ćete dobiti prvu plaću koja budi osjećaj prvog poljubca.
Drugi dečko je malo ozbiljniji. Nakon što ste osjetili čari prvog poljubca, shvatili ste da to nije osoba s kojom biste mogli ostati u vezi, te nakon što ste ga iskoristili za posebno poglavlje u svom životu, krećete za vezom koja iziskuje sve samo ne konstantno uživanje.
Prvi štambilj u radnoj knjižici i prva veza
Moja prva prava veza je bila butik. Tada nisam niti slutila da će mi taj posao od svih biti najbolji.
Dozvolite mi da vam ukratko dočaram sam njegov interijer koji će biti dovoljan da shvatite o čemu pišem.
Butik je bio uređen u vintage stilu, manji prostor koji su krasile dvije masivne kožne fotelje. Tu ćemo stati.
Moj posao je bio da sjedim u već spomenutim masivnim foteljama nemoguće udobnosti te da uzimam narudžbe dama koje bi htjele osvježiti svoj ormar s novim komadom robe.
Bilo mi je dopušteno maksimalno sve. I zakasniti i provoditi vrijeme u lokalu nakon radnog vremena i zvati s telefona koga hoću, da skratim, imala sam kraljevski posao.
Prvi dan sam se namazala kremom po licu kako bih nanijela make up i nakon samo jednog posjeta u butiku toga dana, zaključila sam da mi ta ista krema donosi sreću, jer ljudi baš i ne dolaze.
>> Novo na Zadovoljnoj: Dnevnik (ne)radne knjižice
>> Dnevnik (ne)radne knjižice: Euforija prvog posla
Od prvog dana mazanja lica s kremom, drugi dan sam već mazala cijelo tijelo s istom kako bih imala što manje ljudi, jer u suštini ja nisam imala pojma kako se prema njima ophoditi.
U trenutku kada bi potencijalni kupac primio kvaku masivnih vrata butika, od treme bih se jednostavno pokočila.Doduše bilo je to kulturno kočenje uz osmijeh i pozdrav.
Uskoro sam se aklimatizirala na radnom mjestu te bacila dječju kremu u želji da mi što više kupaca dolazi, a za to sam imala 'sretno sjenilo' za oči.
Junak za vrijeme bitke
Nije mi bilo pretjerano lagano, jer sam morala zamjeniti prodavačicu koja bi kupcu prodala slona pod muhu.
Mušterije su naučile na nju i njezinu, po meni dosta napadnu, brbljavost te bi odmah s ulaza promjenili izraz lica kada bi vidjeli tek punoljetno dijete utonulo u kožni naslonjač sa širokim osmjehom koji je sezao doslovno oko glave. No tada za mene nisu postojale prepreke.
Želja koja je tinjala u meni da me zavole sezala je do nepremostivih granica, a trud koji sam uložila u poznavanje materijala, krojeva i dizajna se pokazao kao pravo postignuće.
Normalno je kada radite s ljudima da u svakom žitu ima kukolja i zato sam žestoki pobornik da se djelatnicima koji su u kontaktu s ljudima uvede benificirani radni staž.
Sjećam se kako mi je došao gospodin, odvjetnik dobar s mojim tadašnjim šefom i donio mi kožnu jaknu da mu prišijem gumb ili će mi smjestiti otkaz.
Svi dobro znamo da obična igla ne prolazi kroz kožu, no ja sam bila uporna u planu da ga sašijem do te mjere da sam krvarila ispod noktiju na prstima, ali sam ipak na kraju uspjela prišiti prokleti gumb. Gospodin je došao po jaknu i u čudu otišao s istom ispod ruke. Što više nadodati, jednostavno volim biti junak za vrijeme bitke.
Sretna obitelj ekskluzivnog butika
Šefica mi je bila bajka.
S obzirom da sam više vremena provodila na poslu nego doma, posao i sve vezano za njega bilo mi je druga obitelj.
Ponedjeljkom i petkom puštala bi me na kviz kako ne bih zapostavila televizijsku karijeru, a kada bi snijeg zameo vrata butika, dok su kolege oko moga lokala čistili ispred svojih, sjedala sam kao kraljica u fotelji, a šef je lopatao umjesto mene.
Sve je funkcioniralo gotovo savršeno i to ne u mojoj glavi nego u zbilji.
No, jesam li toga tada bila svjesna? Jeste li vi bili svjesni prvog pravog dečka da je on taj? U većini slučajeva pomislimo ako sam osvojila tebe, e onda vjerojatno mogu sve, pa krećem na bolje. Kada shvatite nakon godinu-dvije da ne možete bolje tada se vratite starom dečku i molite ga za oprost.
Ljubav prema istome je još uvijek nepoznanica, jer prvo istražujemo i tek onda pustimo emocije da caruju.
Nakon prekida veze sa savršenim dečkom pod imenom Ekskluzivni butik nije uslijedila komedija, niti tragikomedija, čak niti brutalno crni humor s elementima drame.Ono što je uslijedilo bilo je horor za mladu osobu koja želi pronaći svoje mjesto pod suncem.
Pišite nam!
Ukoliko i sami imate slična iskustva kao Martina pišite nam na zadovoljna@novatv.hr, olakšajte svoje misli, zajedno ćemo se lakše nositi s problemima koji su naša svakodnevica!
