'Sreća je kada pisac ode jer iza njega ostane cjelina onoga što je stvarao. Tako će i iza Vesne Parun ostati njezina velika djela', rekao je Miljenko Jergović. Nije mogao izdvojiti najdraže djelo Vesne Parun i objasnio je zašto je tome tako.
'Ja na taj način ne gledam ozbiljne pisce. Onim neozbiljnima se zna dogoditi da im se omakne pa naprave nešto malo bolje, ali ozbiljni pisci kao što je Vesna Parun napisala je mnogo toga dobroga pa ne bih želio ništa izdvajati', rekao je Miljenko Jergović.
Vesnina životna priča ...
Vesna Parun rođena je 10. travnja 1922. na otoku Zlarinu blizu Šibenika, gdje joj je otac radio kao općinski činovnik te je često bio premještan i ostajao bez posla, zbog čega je brojna obitelj s četvero djece živjela u prilično teškim uvjetima. Zato je Vesna dobar dio djetinjstva i mladosti provela kod tete i tetka u Splitu, u Biogradu na Moru i u Šibeniku.
Osnovnu školu je završila na Visu, a gimnaziju je pohađala u Šibeniku i Splitu gdje je 1940. maturirala. Bila je odličan učenik i već se od 14. godine uzdržavala podučavanjem. U jesen 1940. upisala je studij romanistike na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Poslije završetka rata nastavila je studij na Filozofskom fakultetu, ali je tada upisala čistu filozofiju. 1947. radila je na pruzi Šamac - Sarajevo, oboljela je od tifusa, a u isto je vrijeme doživljavala krize zbog nesretne ljubavi koja je trajala od 1938
Sve su to bili razlozi prekida studija. Od 1962. do 1967. boravila je u Bugarskoj gdje se udala, razvela i doživjela novi niz nedaća. Od tada je živjela uglavnom u Zagrebu i radila kao slobodni književnik. No nakon pola stoljeća u Studentskom gradu, u zagrebačkoj Dubravi, u Badelovoj ulici 15 , Vesna Parun svoj je skromni dom 2000., iz nevolje, zauvijek napustila i, vjerujući da je riječ o privremenom smještaju iz zdravstvenih razloga, smjestila se u Stubičkim Toplicama.
Ondje je još krajem 70-ih upoznala svoju najveću životnu učiteljicu, prosjakinju Magdicu. U Stubičkim Toplicama proslavila je zadnjih nekoliko rođendana i napisala nekoliko knjiga. Samoću i 'otpadništvo' od sadašnje kulture izabrala je sama, ne želeći se nikome klanjati.
Osim poezije, pisala je dječje i satiričke pjesme, prozu i drame. Njezina su djela prevođena na mnoge svjetske jezike.
