Predstava "Doma je najbolje", premijerno postavljena u nedjelju u Satiričkom kazalištu Kerempuh, nekonvencionalna je socijalna komedija koju je redatelj Rene Medvešek postavio kao zabavnu luckastu farsu o disfunkcionalnoj obitelji u uvrnutoj, izrazito akustičnoj predstavi, punoj dinamike i šarma.
Nastala prema rukopisu francuske redateljice, glumice i spisateljice Coline Serreau, predstava "Doma je najbolje" (Lapin Lapin) priča je o francuskoj obitelji niže klase koja nastoji nekako preživjeti u gospodarski neizvjesnim vremenima.
Jedno po jedno, već odrasla djeca obitelji Zeko (Lapin) – Jeannot (Luka Petrušić), Marie (Mia Anočić-Valentić) i Lucie (Mirela Videk Hranjec) – vraćaju se u skučeni obiteljski dom, gdje već s Mamom (Anita Matić Delić) i Tatom (Sreten Mokrović) stanuju najstariji sin Bébert (Damir Poljičak), student medicine, i najmlađi Zeko (Josip Brakus), koji ide u peti razred.
Tu temeljnu farsičnu premisu komada Serraut proširuje elementima bajke, znanstvene fantastike, ironije i groteske, u autorskom rukopisu punom obrata, miješajući žanrove i stilove: ono što je u osnovi društveno angažirana farsa postaje luckasta topla priča o dinamici obiteljskih odnosa, puna neočekivanih promjena smjerova.
Obitelj Zeko živi u jednoipolsobnom stanu. Mama Zeko razumno je optimistična; njezin će najstariji sin postati liječnik, suprug će dobiti povišicu u tvornici, jedna je kći sretno udana, druga se uskoro udaje, srednji sin ima dobar posao u inozemstvu, a najmlađi je pametnjaković sa svijetlom budućnošću.
ŠARMANTNA SOCIJALNA KOMEDIJA
Stvari, međutim, nisu tako jednostavne: Tata Zeko je umjesto povišice dobio otkaz, no kako se to još uvijek ne usuđuje priznati svojoj ženi, dane provodi vozikajući se podzemnom s kraja na kraj grada. Najmlađi sin Zeko izbačen je iz škole jer misle da je lud, a obje se kćeri vraćaju kući – jednoj je brak propao, a druga se u posljednji tren, već pred matičarom, odlučila svojem odabraniku reći ''ne''.
Sin koji navodno ima uspješan posao prevoditelja u Europskom parlamentu u Bruxellesu u zbilji je u bijegu pred policijom koja ga traži zbog krijumčarenja lažnih isprava, a povrh svega, pokazuje se da je perspektivni student medicine zapravo cyber-kriminalac.
Dok se obiteljski stan polako puni posuđenim madracima, a problemi gomilaju, u središtu tog socijalnog kaosa stameno stoji Mama, koju Anita Matić Delić igra suvereno dominirajući svom tom nemogućom kućnom zbrkom, ugrađujući tople emocije i šarmantni humor u čvrst oklop središnjeg stupa obitelji, za što ju je premijerna publika nagradila velikim ovacijama i aplauzom.
Komad koji počinje gotovo kao ozbiljna socijalna drama s elementima komedije u drugom se dijelu nastavlja totalnim izvrtanjem svih vrijednosti naglavce, gdje više nema nikakvih pravila – svi su žanrovi izmiješani, priča prelazi u uvrnuti crnohumorni igrokaz pun duhovitih gegova i apsurdnih situacija.
Humorni naboj postiže se i koketiranjem s distopijskom političkom satirom, s kulminacijom u farsičnoj akciji spašavanja Béberta iz zatvora totalitarnih snaga Novog reda sastavljenih od vojske koja je pučem preuzela vlast.
Potpuno nemoguć i neprovediv obiteljski plan u koji su uključeni i usamljena susjeda Zekoovih, gospođa Duperri (Elizabeta Kukić) te Luciein ostavljeni zaručnik Gérard (Matija Šakoronja) – koji su se oboje u međuvremenu pridružili klanu u stanu Mame i Tate – neočekivano uspijeva, i to zahvaljujući ''spasu s neba'', doslovnoj intervenciji izvanzemaljaca. Naime, najmlađi sin Zeko Zeko pravi je izvanzemaljac koji ima specijalnu moć pretvoriti sve vojnike u nježne djevojke.
U predstavi se još pojavljuju Karlo Mlinar (Predsjednik Vlade / Drugi policajac / Hervé) i Igor Jurinić (Televizijski voditelj / Prvi policajac / Mali vojnik), koji također postaju dijelom zaigranog proširenog obiteljskog ansambla u konačnom trijumfu zajedništva, veselja i plesa.
Redatelj Rene Medvešek društvenu je satiru pretopio u šarmantnu socijalnu komediju punu uvrnutih motiva i zabavnih momenata, prepoznatljive redateljske poetike koja se uvelike oslanja na akustiku i pokret. Važan dio ambijenta predstave čini zvučna kulisa sastavljena od udaraljki koju glumci na sceni proizvode na improviziranim instrumentima – biciklu, loncima, žlicama, čašama i slično.
Josip Brakus u ulozi Zeke Zeke apsolutno je oduševio mimikom, zvukovima i gegovima, te je dobio najveće ovacije publike koja je aplauzom nagradila čitav glumački ansambl. (Hina)
