U Klovićevim dvorima postavljena je izložba "Od boemstva do vječnosti", koju javnost može pogledati do 30. lipnja, a među izloženim djelima je i Degasova “Mala četrnaestogodišnja plesačica”.
Ova verzija skulpture stiže iz Mostara, iz ugledne galerije “The Hub of Fine Arts”, koja je otvorena 2022. godine. Zaklada MTA posjeduje jednu od 29 brončanih verzija Male četrnaestogodišnje plesačice, koje su dio velikih muzejskih kolekcija širom svijeta.
Originalna voštana skulptura donirana je Nacionalnoj umjetničkoj galeriji u Washingtonu 1985. godine, gdje se i danas nalazi.
Edgar Degas, jedan od danas najpoznatijih impresionističkih slikara na svijetu, izrađivao je i skulpture, a upravo se ova koju možemo vidjeti u Klovićevim dvorima Zagrebu smatra ikonom u svijetu modernog kiparstva te joj se često tepa kao "najpoznatijoj balerini na svijetu".
Riječ je o skulpturi balerine koju je Degas prvotno napravio od voska. Obukao joj je pravu baletnu suknjicu, korzet prekrio žutim voskom i napravio nabore na njezinim čarapama. Mala četrnaestogodišnja plesačica, predstavljena na šestoj Impresionističkoj izložbi 1881. godine u staklenoj vitrini koju je dizajnirao sam umjetnik, šokirala je javnost naviklu na idealizirane mramorne kipove nimfi i boginja.
Javnost je uistinu bila zgrožena, a umjetnik se morao nositi i s povicima kako je skulptura nevjerojatno ružna. Međutim, neki su čak bili i očarani, a među njima je bila bogata Louisine Havemeyer koja je pokušala kupiti skulpturu. Međutim, Degas ju je spremio i nije ju više želio izlagati.
Kada je na bilo koji način portretirao balerine, Degas je uvijek posezao za običnim ljudima kao modelima. Ni najmanje ga nisu zanimale zvijezde.
Nakon umjetnikove smrti 1917., njegovi nasljednici su angažirali ljevaonicu Hébrard da izlije broncu od sedamdeset i dva voska koji su preživjeli u Degasovom ateljeu. Tako je napravljeno 29 bronačnoh skulptura, a jedne se napokon domogla i gospođa Havenmeyer, koja ju je pak oporučno ostavila Metropolitan muzeju.
Tko je plesačica koja je bila model za skulpturu?
Kada je na bilo koji način portretirao balerine, Degas je uvijek posezao za običnim ljudima kao modelima. Ni najmanje ga nisu zanimale zvijezde. Bio je očaran baletom i balerinama, ali onima u čijim je očima mogao vidjeti želju za probijanjem i strast za životom.
Njegov suvremenik, pjesnik Paul Valéry, najbolje je opisao njegove modele: Plesačica u Degasovom djelu nije utjelovljenje ženskog šarma, već borbe za preživljavanje žene iz niže srednje klase, opterećene i izobličene radom.
Degasov model bila je tada mlada Marie van Goethem, kći pariškog krojača i pralje, učenica École de Danse i do 1880. profesionalna plesačica u pariškoj Opéri.
Zauzela je klasičan baletni stav u četvrtoj poziciji. Ipak, postoji namjerna nezgrapnost poze - u beskompromisnom načinu na koji ruke strše otraga i glava je zabačena unatrag; štoviše, crte lica ove prerano sazrele adolescentice daleko su od tradicionalno lijepih.
No baš je takva, neortodoksna, ali ipak neodoljivo lijepa, Degasova Mala četrnaestogodišnja plesačica postala ikona u povijesti kiparstva.
