I dok većina mladih dane provodi na društvenim mrežama, talentirana djevojčica Esma Gljiva iz Vogošće, blizu Sarajeva, rukama radi pravu umjetnost.
Svojim nevjerojatnim vještinama pretvara Barbie u etnolutke odjevene u tradicionalne nošnje. Ova 11-godišnja djevojčica odlična je učenica Osnovne škole "Mirsad Prnjavorac" u Vogošći i trenira taekwondo. No njezina je prava strast folklor.
Esma je odrasla okružena ljubavlju prema folkloru i narodnoj nošnji koju je naslijedila od svoje obitelji, a to je bio i jedan od razloga zbog kojih se odlučila za taj neobičan i hvalevrijedan hobi.
Sve je počelo tijekom obiteljskog posjeta Mostaru, gdje je, u šetnji gradom sa svojim roditeljima, primijetila etnolutke u izlogu koje nisu bile odjevene onako kako je ona zamišljala.
Na ideju sam došla kad smo šetali Mostarom i kada sam vidjela lutke koje nisu bile pravilno odjevene. Pokušala sam to bolje napraviti i mislim da sam uspjela, rekla je Esma.
Izrađuje sve narodne nošnje prisutne u Bosni i Hercegovini – od muslimanske gradske nošnje specifične za Doboj, Glamoč i Stolac, preko pravoslavne karakteristične za okolicu Sarajeva, pa sve do katoličke iz predjela Kreševa.
Na ideju sam došla kad smo šetali Mostarom i kada sam vidjela lutke koje nisu bile pravilno odjevene.
Radim pet nošnji. To su muslimanska, katolička, pravoslavna, glamočka i linđo, i sve su posebne.
Primjerice, muslimanska nošnja ima dimije u raznim bojama s ukrasima na prslucima i pojasovima. Katolička je posebna po oglavlju i dugoj haljini s čipkom, a pravoslavna je posebna po crnim dimijama te crnim i bijelim suknjama i svilenim maramama, objašnjava Esma i dodaje kako joj cijela obitelj pomaže.
Svi znamo kako te nošnje izgledaju, braća mi pomažu oko Kenova, odnosno Kenove oblačimo u mušku nošnju pa mi braća pomažu kako da to što bolje izgleda. Oko ženske odjeće pomažu mi mama i baka, rekla je Esma i dodala da su u njezinoj obitelji svi plesali folklorne plesove te da joj je to motivacija za rad.
Proces stvaranja tih malih remek-djela zahtijeva puno strpljenja i pažnje. Esma prvo nabavi lutke od prijatelja i poznanika, a zatim sama izrađuje minijaturne komplete narodnih nošnja koje šije na maloj šivaćoj mašini koju joj je kupila njezina baka Alma.
Za jednu lutku trebaju mi dva, tri, pa i do četiri sata. Za malu lutku treba mi manje, za Kena tri i pol sata, a za žensku nošnju treba mi najviše vremena jer ima najviše detalja, kaže Esma.
Djevojčica lutke prodaje na Facebooku, ali ne zaradi puno. Cijena jedne lutke je 30 KM (oko 15 eura), a kad se uzmu u obzir materijali koje je koristila, ne ostane joj puno. No ona to ne radi zbog novca, već zbog ljubavi prema folkloru.
Prodajem lutke preko društvenih mreža i javljaju se ljudi iz raznih država. Najviše iz Bosne, ali i iz Kanade, Švedske, Engleske, govori Esma.
Jedna od njezinih lutaka čak je stigla do ambasadorice Bosne i Hercegovine u Češkoj Martine Mlinarević, koja ju je podijelila na društvenim mrežama i tako Esmi pružila podršku.
Svi u obitelji uključeni smo u Esmin mali biznis. Ona je došla na tu ideju i svi smo je podržali. Dajmo joj apsolutno punu podršku i ovo je jedan od primjera kako si djeca mogu naći zanimaciju i da kroz taj posao steknu radne navike, što je prvenstveno bio i naš cilj, rekao je Esmin tata Bego Gljiva.
