Roman D.H. Lawrencea "Ljubavnik lady Chatterley" jedno je od najskandaloznijih književnih djela u 20. stoljeću. Pripadnica visokog društva Constance Reid udaje se za Clifforda Chatterleya. Njihovu početnu bračnu sreću pomuti Cliffordov odlazak na ratište s kojeg se vraća paraliziran.
Cliffordova ozljeda ostavlja trajan utjecaj na njihov brak jer on zbog impotencije ne može imati dijete, a žarko bi želio imati nasljednika. U jednom trenutku predlaže Constance da nađe ljubavnika i zatrudni s njim, što ona odbija s nevjericom.
Međutim, kombinacija usamljenosti i želje da usreći Clifforda djetetom usmjeri je u ruke suprugova lugara Olivera Mellorsa. Constance se naposljetku ludo zaljubljuje u Olivera koji pak još uvijek čeka razvod od svoje nevjerne supruge Berthe. Razočaran i oprezan, Oliver isprva oklijeva, ali naposljetku se u potpunosti prepušta Constance.
Zaluđeni strašću i emocijama koje se u njima bude, Oliver i Constance postaju sve neoprezniji i njihova veza se razotkriva, a Clifford je šokiran činjenicom da je Constance za ljubavnika odabrala muškarca nižeg staleža.
Eksplicitni opisi seksa u romanu zgrozili su izdavače koji nisu bili spremni na distribuciju tako rizičnog djela pa je D.H. Lawrence 1928. godine prvo izdanje morao izdati privatno i o vlastitom trošku. Kada je britanski Penguin Books 1960. odlučio izdati necenzuriranu verziju romana, završili su na sudu zbog kršenja Zakona o opscenim publikacijama. Međutim, sud je ipak presudio u njihovu korist i dozvolio distrubuciju knjige.
Očekivano, roman je doživio brojne televizijske i filmske adaptacija, posljednju 2015. u produkciji televizije BBC pa su se mnogi s pravom zapitali ima li još jedna smisla. Ako je suditi po komentarima oduševljenih gledatelja, najnovija adaptacija nadmašila je sva očekivanja, a za to su najzaslužniji glavni glumci.
Između Emme Corrin (Constance) i Jacka O'Connella (Oliver) stvorila se fantastična, gotovo opipljiva glumačka kemija koja nosi kompletan film. Ističe se i sjajna režija Laure de Clermont-Tonnerre koja je ovu priču odlučila ispričati iz ženske perspektive.
Željela sam da scenarij uistinu pokaže Constance i njezino emocionalno iskustvo, s njezinog stajališta. D.H. Lawrence rekao je nešto vrlo avangardno i moderno za ono vrijeme, a to je da je seksualnost čista i lijepa, da nije sramotna i prljava i da je treba slaviti. Ona je dio života i važna potreba. Emma i ja kroz film smo željele prikazati ekstatičnu slobodu, a kroz golotinju i erotičnost prikazati seksualnost kao prirodnu komponentu života. Ovdje je očito riječ o lijepoj ljubavnoj priči, ali ta ljubavna priča bazira se na intenzivnoj erotičnost. U njoj je nešto tako čisto, eksplozivno i svježe, to je ono na što smo se željeli fokusirati i što smo željeli izraziti, zaključila je.
