Stereotipi o ragbijašima kao grubijanima nisu tema za ova četiri reprezentativca jer oni sigurno nisu jedni od njih. Ovo je priča o prijateljstvu, uzajamnom poštovanju, srčanosti i ragbiju kao metafori za život.
Četiri hrvatska ragbijaška reprezentativca, Jan, Luka, Filip i Duje, utjelovljenje su poruke omiljenog Ledovog sladoleda Macho - ''tvrd izvana, mekan iznutra''. Ispričali su nam kojim se to stvarima u životu izuzetno ponose, koji ih trenuci vesele i čine im život ljepšim te zašto unatoč predrasudama prihvaćaju svoju nježniju stranu i ne boje se zauzeti stav ili se prepustiti emocijama kada je riječ o ljudima za koje im je stalo.
"Obično čim spomeneš ragbi, ljudi prvo pomisle da se radi o američkom nogometu, a često i bace komentar kako ne razumiju zašto se zaletavamo jedni u druge. Izvana to izgleda grubo i malo kaotično, ali ipak se radi o kontaktnom sportu u kojem jači pobjeđuje slabijeg, tako da i mi taj element sporta ozbiljno shvaćamo", kaže nam 26-godišnji Zagrepčanin Filip Perica, koji nas uvjerava da je zaletavanje zapravo vrlo zabavno.
No iako je zaletavanje jedan u drugoga, kako kažu, najzabavniji dio tog sporta, najgori je dan nakon odigrane utakmice kada upale i udarci počnu udarati na najjače.
Neki će ih baš zbog toga mnogi okarakterizirati grubijanima, a naši sugovornici reći će da su to predrasude s kojima se svakodnevno susreću, no ubrzo dokažu suprotno. Ragbi je vrlo kompleksan, kontaktni sport koji zahtijeva izrazitu fizičku, mentalnu i tehničko-taktičku pripremljenost, a uzajamno poštovanje i prijateljstva koje su stekli u ovom sportu nit je vodilja ka uspjesima koje postižu.
"Mene uvijek najviše očaraju osobe koje održe svoju riječ i obećanja neovisno o situaciji te jednostavno nikad ne odustaju. Iskrenost, vjerodostojnost i srčanost glavne su kvalitete koje po meni netko treba imati, nebitno radi li se o sportskoj ekipi, prijateljstvu, vezi ili poslovnim odnosima. Ako ljudi imaju te kvalitete, sve se može postići, a postotak za neuspjeh znatno pada. Kao reprezentacija s nekolicinom aktivnih klubova u državi, pojavljujemo se kao statistički jedna od slabijih reprezentacija, a opet uspijemo donijeti rezultate i iznenaditi sve, upravo zbog tih vrijednosti. To se vidi i u drugim hrvatskim sportovima. Ima nešto u nama Hrvatima!" našalio se Filip Perica, koji je ragbi počeo trenirati sa sedam godina skupa sa starijim bratom Matejem.
Njegov je brat prestao trenirati u srednjoj školi, dok se on toliko našao u tom sportu da je odlučio otići sam u Englesku s 19 godina kako bi testirao svoje sposobnosti. Otad je dobio priliku, uz trud, rad i malo sreće, igrati u nešto ozbiljnijim ligama u Engleskoj, Francuskoj i Nizozemskoj, a posljednjih pet godina i za hrvatsku ragbijašku reprezentaciju.
S današnjom postavom hrvatske reprezentacije u ragbiju 7 ostvario je i povijesni uspjeh. Nakon prošlotjednog turnira u Zagrebu, na kojemu je bilo i "povijesnih ozljeda", u ukupnom su poretku završili drugi i sa srebrom prvi put u hrvatskoj povijesti sporta ušli u Championship diviziju Europskog prvenstva. Tako će "mala" Hrvatska iduće sezone odmjeriti snage s velikim silama poput Irske, Francuske, Velike Britanije, Italije.
"Momčadski duh jedan je od osnovnih preduvjeta za uspješnu ragbijašku momčad. Često kažemo da je ragbi metafora za život. Trčimo unaprijed prema svojim ciljevima, po putu nas životne okolnosti ili ljudi preko puta znaju srušiti na pod, tad nastupaju naši suigrači (prijatelji), koji nas vraćaju na put prema ostvarenju cilja (pobjedi)", kaže nam Luka Lerotić, iza kojeg je skoro 30 godina života i 20 godina ragbija. Taj sretno zaljubljeni, nezaposleni stomatolog rođen je i živi u Splitu, u kojem je proveo i većinu svoje igračke karijere. Proteklih je godinu dana trener-igrač za RK Sinj, aktualni prvak Hrvatske. Zaljubljenik je u sve sportove i u bilu boju.
Njegov kolega Jan Vlašić dodao bi i da ne postoji velika tajna uspjeha, teški rad i trud uvijek na kraju dana dođu na vidjelo, a 20-godišnji Splićanin Duje Plazibat smatra kako je i uzajamno poštovanje vrlo bitan faktor, nakon 80 minuta nadigravanja morate čestitati protivniku neovisno o rezultatu.
"Privatno sam ponosan na to što sam kvalitetniji u poslu. Ragbi je najbolji pokazatelj privatnog života pa tu svakako vrijedi ona – kakav si na terenu, takav si i u poslu i privatnom životu", dodaje Duje Plazibat, koji vjeruje da se napornim radom postižu najbolji rezultati te da ćete ih više cijeniti znajući koliko ste uložili u to, i u životu i na ragbijaškom terenu.
Njegov suigrač Jan Vlašić slaže se s tim da je put do pobjede i uspjeha težak te pun odricanja i poraza, ali sve je lakše kada su ti suigrači s kojima si proveo većinu svog života pravi prijatelji na koje uvijek možeš računati na terenu i izvan njega i bez kojih ne bi imao lijepe uspomene.
"Najdraža stvar kod ragbija svakako su prijateljstva koja sam stekao, mnoštvo ljudi s kojima ću i nakon završetka karijere ostati u odličnom odnosu. Uz to valja navesti i brojna putovanja diljem Europe, kulture s kojima sam se upoznao zahvaljujući ragbiju", kaže nam i Duje Plazibat, marljivi student prava u Splitu, gdje je rođen i živi svoj cijeli život, a kada bi nam počeo pričati anegdote koje je doživio sa svojim suigračima na gostovanjima, ali i kod kuće, ne bi nam bilo dovoljno cijelo jedno popodne.
Ragbijem se počeo baviti prije 12 godina na nagovor svoga brata blizanca, kojemu je i dandanas zahvalan zbog toga, te i danas osim za reprezentaciju igra i za splitski ragbijaški klub RK Nada, jedan od najuspješnijih klubova ovih prostora, ali Duje je svjestan da je obrazovanje prioritet pa sve svoje slobodno vrijeme ulaže u fakultetske obveze.
Veliki, mišićavi ragbijaši koje su gledali na oglednom treningu kao mali dječaci danas su postali oni, no za njih je definicija mačo-muškarca vrlo slična već spomenutoj poruci omiljenog Ledova sladoleda Macho, ''tvrd izvana, mekan iznutra''.
Za Jana Vlašića pravi mačo-muškarac tajanstven je i samopouzdan ragbijaš, ali će se s ovim svi složiti:
"U teškim situacijama treba ostati pribran i ne gubiti glavu, ali isto tako ne odupirati se otvorenom pokazivanju emocija", za kraj nam je rekao Duje Plazibat, koji se ne libi pokazati emocije kada se radi o obitelji i ljudima koji mu znače najviše. Onima koji su ih upoznali s ovim sportom, onima kojima poklanjaju svoje slobodne trenutke i pred kojima se ne srame pokazati svoju nježniju stranu.
"Većinu svoga slobodnog vremena provodim u društvu djevojke Josipe, obitelji i prijatelja. Oni mi daju najveću potporu, ali i odličan balans i priliku za mali odmak od ragbija, koji uz moje profesionalno zanimanje zauzima najviše dnevnog vremena. Rijetke slobodne vikende pokušavam provoditi aktivno, svakako izvan grada, s curom ili idem za Hajdukom, što dalje to bolje'', rekao je Luka Lerotić, a i Filip Perica ove se godine vratio u Hrvatsku da predahne od Europe jer – "ipak je doma najljepše".
Sadržaj je napravljen u produkciji Nova Studija, native tima Nove TV, u suradnji s partnerom Ledo po najvišim profesionalnim standardima.
