Bilo da je riječ o nerviranju uslijed online nastave i možda nerazumijevanja određenog gradiva, nemogućnosti viđanja prijatelja, činjenici što kao osmaš dijete više neće nikada biti na hrpi sa svojim prijateljima ili pak nekom drugom stresoru, roditelj u nekoliko koraka može pomoći djetetu da se osjeća znatno bolje.
1. Postavljajte mu pitanja otvorenog tipa
Da biste uistinu mogli pomoći djetetu i uopće saznati što ga muči, nije dovoljno samo vidjeti na njegovu licu da nešto nije u redu. Morate mu postavljati pitanja, i to pitanja otvorenog tipa. To su pitanja koja zahtijevaju pojašnjenje i opširniji odgovor te su u suprotnosti s pitanjima na koja se može dati samo kratki pozitivan ili negativan odgovor.
Takva će pitanja potaknuti vaše dijete da se polako otvara i kaže vam što ga muči. Pritom možete koristiti i tzv. ja-poruke, kojima ćete izreći kako se vi osjećate zbog toga što vidite da se i ono osjeća loše. To je dio tzv. pozitivnog roditeljstva, čiji je cilj usmjeriti se samo na određenu situaciju, a ne na dijete kao osobu.
Primjerice, možete reći: Primjećujem da nešto nije u redu i to me čini tužnom. Što se dogodilo?
2. Zagrlite ga
Kada nas netko zagrli, odmah se osjećamo bolje, sigurnije i voljenije. No zagrljaji ne bi smjeli bio dio svakodnevice samo onda kada je djetetu teško. Štoviše, zagrljaji bi trebali postati naša rutina. Istraživanje koje je sa suradnicima provela Sonja Lyubomirsky na svojim studentima pokazalo je da su oni koji prime do pet zagrljaja dnevno neusporedivo sretniji od onih koji se ne grle. Naime, tijekom zagrljaja u našem se tijelu oslobađa hormon sreće, a to će utjecati i na djetetovo raspoloženje.
3. Pomozite mu
Jednom kada ste saznali zašto dijete ima loš dan, bilo da je riječ o poteškoćama s rješavanjem zadaće, teškim nošenjem s pandemijom zbog koje ne može viđati prijatelje kao ranije ili mu jednostavno nedostaje njegova svakodnevica na koju je bilo naviklo prije svega ovoga, vrijeme je da mu pomognete.
Međutim, nemojte u svoje ruke preuzeti rješavanje svih njegovih problema jer to dugoročno gledano može imati loše posljedice te u njegovoj odrasloj dobi od njega napraviti vrlo nesigurnu i nesamostalnu osobu. Budite tu kao usmjeravatelj. Predložite mu rješenja, ali nemojte utjecati na njega da ih zaista mora i izvršiti, posebno ako je riječ o nešto starijem djetetu ili adolescentu.
Roditelj mora djetetu ponuditi pomoć, ali ne na sebe preuzeti rješavanje svih problema.
4. Dajte mu do znanja da će i najteži dani proći
Iako mi odrasli često zaboravimo da i djetinjstvo ima svoje izazove te ga se sjećamo najčešće kao najbezbrižnijeg razdoblja u životu, ono itekako ima svoje uspone i padove. Djeca, iako još u razvojnoj fazi, moraju se nositi s usamljenošću, traženjem svog mjesta pod suncem, zahtjevnim školskim obvezama, izazovima koje donose društvene mreže i općenito digitalizacija života.
No najvažnije je da djetetu date do znanja da će sve to proći. Bilo da je riječ o teškom gradivu, nesretnim prvim ljubavima ili osjećaju izoliranosti od prijatelja, budite djetetu podrška i recite mu da će sve to proći. Da bi priča njemu bila uvjerljivija, poslužite se nekim primjerom iz svojih mladenačkih dana.
5. Zajedno isprobajte nešto novo
Kako bi skrenulo misli s problema i na neki način ga „prespavalo“ pa se njegovu rješavanju posvetilo za koji sat ili sutradan, isprobajte s djetetom nešto novo, nešto zbog čega će se osjećati dobro. Kao roditelj, trebali biste poznavati jake i nešto manje jake strane svoga djeteta pa u skladu s time odredite i nove aktivnosti.
Primjerice, ako znate da dijete ima strah od sata Tjelesne i zdravstvene kulture jer se ne osjeća dovoljno kompetentnim za sport, nemojte u tu novu aktivnost uključivati ništa što bi ga podsjećalo na to. U konačnici, cilj je da s tom novom aktivnošću malo rastrese misli, osjeća se snažno i samouvjereno kako bi se kasnije moglo nositi s rješavanjem problema.
