Luka (14) dobio je mail s crvenim znakom upozorenja. Njegov profil napao je virus. Da ne izgubi sve podatke, mora hitno poslati svoju šifru za Google račun. Pošiljatelj mu nije poznat, ali Luka iz straha istog trenutka šalje lozinku.
Andrea (12) otvorila je profil na Instagramu. Za nekoliko dana dobila je poruku nepoznatog dječaka (?) koji bi se volio s njom naći sutra nakon škole. Razmišlja o tome bi li rekla mami, srami se.
Roko (7) samostalno surfa internetom na laptopu svojih roditelja i nailazi na pornografske klipove. Zbunjen je, ne sviđa mu se ono što vidi, boji se ikome prijaviti svoje iskustvo, ima čudan osjećaj krivnje.
ili (čini mi se najčešće)
Petra (14) slika selfie u grudnjaku s agresivnom šminkom, napućenih usta i u seksi pozi. Bez razmišljanja objavljuje fotografiju na Instagramu i čeka pljuštanje lajkova.
Jeste li malo protrnuli? Mislim da se svakom roditelju u trenutku čitanja ovih malih scenarija nakostriješila kosa na glavi. Osobno sam u priličnoj paranoji zbog takvih situacija, iako su mi djeca još dovoljno mala da gledaju isključivo moj izbor igrica i crtića, mamma is the (baby) boss. Ta moja privilegija neće dugo trajati, svjesna sam toga.
A ulazak u online svijet je kao ulazak u prometnu gužvu. Imam osjećaj kao da dijete puštam samo na cestu punu jurećih automobila i znakova koje ne razumije.
Što raditi i sačuvati svoju i djetetovu zdravu glavu? Kontrolirati svaki online korak? Ograničavati vrijeme na mrskom kompjuteru? Ugraditi mu čip za praćenje? Blokatore za neprimjerene sadržaje? Ili se sasvim opustiti, što ispadne, ispadne? Kako vi rješavate svoje nedoumice?
Ulazak u online svijet je kao ulazak u prometnu gužvu. Imam osjećaj kao da dijete puštam samo na cestu punu jurećih automobila i znakova koje ne razumije.
Nalazimo se u jako zanimljivom vremenu u kojem je tehnologija postala nova religija. Taj komadić plastike koji trenutačno držite u rukama naša je tajna velike moći (jezikom Štrumpfova), moći kakvu prije dvadesetak godina nismo mogli ni sanjati, i to je predivno.
Količina znanja, informacija, inspiracije koja se danas otvara ''na klik'' nevjerojatna je prilika za čovječanstvo i bolji svijet, ali i mogući izvor ozbiljnih problema i neugodnosti.
I sama sam u svom poslu često u situaciji da me ego i brzopletost odvedu na teritorije gdje ih mozak ne slijedi, radila sam velike greške od kojih sam se dugo oporavljala. Na sreću, internetska revolucija dočekala me u zrelijim godinama, pa sam se uspjela izvući iskustvom. No kako naše klince pripremiti za ozbiljnu igru u koju ulaze kao tek izlegli pilići?
Sagledajmo činjenice:
1. Djeca sve ranije ulaze u virtualni svijet. 75 % djece predškolske dobi služi se tabletom bez nadzora. Prve profile na društvenim mrežama kreiraju u nižim razredima osnovne škole.
2. Njihova realnost i virtualna realnost podjednako su važne. Mnogi tinejdžeri danas provode više vremena u umjetno stvorenoj stvarnosti nego u ovoj našoj old school ''organskoj''.
3. Oni o internetu, programima i aplikacijama znaju mnogo više od nas ''analogaca''. Kao da su rođeni s tabletima u rukama, trogodišnjaci već samostalno pale uređaje, igraju igrice, ukucavaju šifre. Kako ih uopće pratiti kad više i ne govorimo istim jezikom?
Svima nam treba hitna i višeslojna edukacija o ponašanju u online svijetu. Pogotovo nama roditeljima.
Ja ću vam napisati neka svoja praktična uputstva, 10 malih podsjetnika kako moje dečke pripremiti na ulazak u carstvo digitalnog. Vi slobodno dajte svoje ideje, tu smo da učimo jedni od drugih!
Dakle, dragi moji Roko & Rio.
1. Ono što pišemo na internetu je neizbrisivo! Svaki ružan komentar i stav će se jednom moći iskopati. Ponašajmo se na internetu isto kao i uživo – pristojno i konstruktivno.
2. Od prve prijave profila počinjemo izgradnju svog virtualnog identiteta, o kojem će ovisi brojne stvari u budućnosti. Google vas poznaje bolje od vas samih. Budite oprezni kako se predstavljate i koje informacije o sebi dajete.
3. Svoje šifre ne šaljite i ne dajte nikome!
4. Sve što vas zbuni ili preplaši odmah prijavite meni ili tati.
5. Nikad se sami ne nalazite s ljudima koje ste upoznali na internetu! Još dugo nikad! Točka.
6. Mama je već starija dama, ali će se truditi biti ukorak s novom tehnologijom i svim tim novim izmišljotinama. Želim sudjelovati u vašem online putu, bar u početku. Ne zamjerite mi, shvatit ćete kasnije zašto. :)
Tamo je blještavilo novih mogućnosti, lajkovi i rajske fotošopirane slike s mora, ali tu su pravi ljudi, poljupci i zagrljaji.
7. Ne želim biti mama zabranjivačica, već mama – prijatelj. Jako se trudim ostvariti bliskost s vama, postati osoba kojoj se možete povjeriti bez osude.
8. Želim vam pomoći da izgradite vlastito kritičko mišljenje i dovoljno samopouzdanje pomoću kojih ćete se i sami moći snaći u nepredvidivim i neugodnim situacijama.
9. Puno s vama pričam, stalno, o svemu. Komentiramo situacije, zamišljamo moguće reakcije, stavljamo se u tuđe uloge. Isto to primijenit ćemo i na vaš online život.
10. Trudim se ponuditi vam zabavan i sadržajan život u "stvarnom" svijetu. Putujemo, družimo se, smijemo… Nadam se da će vam to još dugo biti životna baza. Zapamtite – tamo je blještavilo novih mogućnosti, lajkovi i rajske fotošopirane slike s mora, ali tu su pravi ljudi, poljupci i zagrljaji.
I naravno, još jednom, kao najbitnije: MAMA JE UVIJEK TU.
A što o sigurnosti djece na internetu kažu stručnjaci koji se bave tom tematikom pogledajte na sljedećem linku.
Provjerite i svoje znanje o sigurnosti djece online.
