Često ju se naziva i "Mona Lisa Sjevera" ili "nizozemska Mona Lisa". Portret se čuva u muzeju Mauritshuis u Haagu, no nedavna istraživanja došla su do zanimljivog otkrića o detalju koji čini srž imena ovog remek-djela.
Tijekom dvije velike analize stručnjaci su pomoću rendgenskog skenera utvrdili nekoliko činjenica poput toga da je iza djevojke bila i zelena zavjesa koja je s vremenom iščezla.
Detektirali su i trepavice koje nisu vidljive golim okom, a ono što je posebno intrigantno jest to da biserna naušnica, po kojoj je danas slika i najpoznatija, zapravo ni nije prava naušnica.
Naime, ne postoji žica kojom bi se biser pričvrstio za ušnu resicu, a kako bi biserna naušnica bila i poprilično teška za nositi, smatra se da je model možda uistinu nije ni nosio.
Je li riječ o naušnici ili optičkoj iluziji?
Analize su potvrdile da je zapravo samo riječ o poigravanju našom imaginacijom. Zbog dva spretna poteza kistom i bijele boje doima se kao da je naušnica uistinu tu, no nema žice koja bi potvrdila da je uistinu riječ o naušnici. Riječ je o čistoj optičkoj varci.
Ipak, slika koju danas znamo pod nazivom "Djevojka s bisernom naušnicom" nije oduvijek imala taj naziv, što i pojašnjava činjenicu da slikar zaista nije imao na umu bisernu naušnicu tijekom nastajanja ovog djela.
U inventaru koji je napravljen u vrijeme Vermeerove smrti, zabilježena je kao "Slika na turski način" (zbog turbana na glavi), a u katalogu prilikom prodaje slike 1969. u Amsterdamu navedena je kao "Portret u antičkom kostimu, neobično umjetnički".
Tijekom godina ustalio se naziv "Djevojka s turbanom", a tome su pridonijeli i europski ratovi s Turcima te određeno miješanje europske i turske kulture.
Tek se krajem 20. stoljeća počeo sve češće koristiti naziv "Djevojka s bisernom naušnicom", a tome je pridonijela i činjenica što su biseri bili dijelom i drugih Vermeerovih slika poput Žene s bisernom ogrlicom.
