Bio je to trenutak sreće i nježnosti, onako smiren i topao, a dogodio se nekih pola godine nakon što je došla u moj život. Ne znam kad je ona mene prvi puta doživjela kao majku, ali mogu vam reći da me od prvog trena zvala 'mama' jer je mamu željela više od ičega na svijetu, govori nam B. A., Zagrepčanka koja je prije devet godina posvojila četverogodišnju djevojčicu.
Povod za naš razgovor jest Svjetski dan posvojenja, koji svake godine obilježavamo 9. studenoga, a ovaj je dan savršena prilika da ukažemo na ljubav, hrabrost i strpljenje posvojitelja i više od tisuću potencijalnih posvojitelja koji su trenutačno upisani u Registar.
U nastavku možete pročitati njihovu emotivnu priču, ali ovoga puta čuvat ćemo njihov identitet, ponajviše kako djevojčicu ne bismo stavili pod povećalo. Znate kako je osjetljivo vrijeme puberteta.
Baš kao i većina bajki, i njihova ima sretan kraj, ali put je bio trnovit i izazovan.
Ideja o posvojenju dugo se motala po mojoj glavi, još dok sam bila mlađa i mislila kao ću se udati i zasnovati vlastitu obitelj. Kada se to nije dogodilo, odlučila sam posvojiti, započinje B. A.
Kako je izgledao proces posvojenja?
Nakon što je kupila stan, odnosno stekla osnovne materijalne uvjete, uputila je molbu centrima za socijalnu skrb. Potom se prolazi psihološka obrada s opsežnim testovima, socijalna radnica izlazi na teren i, na koncu, dobijete rješenje koje otprilike glasi "ispunili ste uvjete za potencijalnog posvojitelja".
I čekate.
U vrijeme kad je naša sugovornica posvajala dijete centri nisu bili umreženi. Poslala je više od stotinu dopisa u kojima se predstavila i obrazložila zašto misli da je dobar posvojitelj. I onda je ponovno čekala da je izdvoje iz gomile potencijalnih posvojitelja i prepoznaju kao idealnu za neko dijete.
Znala sam da moram biti strpljiva, ali kako su prolazile godine, prva, druga, treća, četvrta... bilo mi je sve teže. U jednom ste trenutku očajni, ne znate što misliti, što činiti, kome se obratiti. Ipak sam si u glavu utuvila da mene moje dijete negdje čeka – i je! Nakon pet godina pozvana sam na razgovor, upoznala sam svoju djevojčicu, tada plašljivu pahuljicu, prisjeća se.
Ubrzo su se dva puta kratko srele, a treći put ju je odvela doma za vikend. Malena ju je odmah počela zvati mamom, a naša je sugovornica znala da je to to.
Ne dogode se odmah povezanost i ljubav
Njoj je dolazak u novu okolinu i nepoznat dom bio stresan. Cijeli je vikend plakala, a ja sam ludjela od brige. Nisam znala kako je smiriti, razonoditi. Nisam znala što voli jesti, čime se igrati, kako je maziti. Nisam o njoj znala ništa.
Nakon vikenda vratila se u dom za nezbrinutu djecu, ali ni ondje više nije bila zadovoljna, plakala je da želi mamu. Svijet mi se okrenuo, uzela sam godišnji i krenula u avanturu zvanu zajednički život, govori nam B. A.
Prvih pola godine bilo je stresno. Djevojčica od straha da opet ne bude ostavljanja našu sugovornicu nije ispuštala iz vida. Nitko drugi nije bio zanimljiv ni važan, mama je sada postala centar svijeta. Cupkala je, govori nam, za njom poput malog psića, a u kućanstvu joj je sve bilo novo – perilica za rublje, za suđe… ona to dosad nije vidjela.
Slijedila je faza regresije. Odjednom se nije znala sama obući, htjela je dudicu, pelene. Tražila je maminu pažnju, nadoknađivala ono što nije imala.
U čijem sam trbuhu rasla?
Danas je ona predivna, samouvjerena djevojčica koja će uskoro napuniti 14 godina. Ove nježne, ali tako dinamične godine, mnogim su roditeljima veliki izazov pa smo upitali B. A. kako njih dvije razgovaraju o posvojenju.
Ne razgovarate vi s djetetom o posvojenju na način da sjednete i započnete razgovor. Posvojenje je naša svakodnevnica, pitanja o toj temi stalno se vrte - otvaraju i zatvaraju.
Kad je bila manja, razgovarali smo o tome u čijem je trbuhu rasla. Sada s 14 godina otvaraju se pitanja gdje je moja biološka majka, jesi li je ti vidjela, hoću li je ja moći vidjeti? Hoćeš li ići sa mnom? Kako odrasta i sazrijeva, tako sve više i više shvaća što posvojenje zapravo jest i što znači (ostavljena sam ili oduzeta biološkim roditeljima) i želi znati zašto, objasnila nam je.
Bez obzira na to što su odmah kliknule, našoj sugovornici doista nije bilo lako, a pubertet zna dodatno zakomplicirati situaciju.
Čula sam rečenicu Ti nisi moja prava mama, ali to me ne dira. Svjesna sam da je ta rečenica izraz nerazumijevanja, frustracije, svega nečega. Sada kada je tinejdžerica češće čujem: Ti si najgora mama, ti meni ništa ne daš. Ne želiš mi kupiti umjetne nokte, ne daš mi da se ofarbam, a ja, ja ne smijem ništa, prepričava nam B. A. situaciju i emociju koja dolazi u paketu s majčinstvom.
A što je za vas majčinstvo?
Majčinstvo je ljubav i briga, i nervoza i briga. Splet emocija koji uvelike ovisi o dnevnoj dinamici i tome kako se vi osjećate i kako se vaše dijete osjeća. Sjećam se svog ponosa kod njezinih uspjeha i postignuća. Ono kad se grlo stegne i oči napune suzama sreće. To je doista divna emocija, govori nam B. A i šalje poruku svima onima koji su posvojili dijete, a sada prolaze kroz teške trenutke.
Ne posustajte nikada. Znam i sama da ima teških i loših dana, da se nekad zapitaš što je meni ovo trebalo, ali ima i dana kada točno znaš zašto ti je to trebalo. Sva ljubav i pažnja koje ste dali svom djetetu će se isplatiti.
No budite otvoreni i prema psihološkoj i svakoj drugoj pomoći koje će vašem djetetu pomoći da procesuira (sukladno dobi) i uhvati se ukoštac sa svim onim što mu se dogodilo u ranom djetinjstvu. Samo, bez pomoći, to sigurno neće uspjeti.
Obitelj je zauvijek
Roditeljska je ljubav važna, ali često nije dovoljna da bi djetetu pomogla da zaboravi sve loše i ružno.
Važno je napomenuti da problemi ne prestaju jednom kad posvojite dijete. Radi se o djeci koja su prepuna zakopanih negativnih emocija, strahova i trauma.
U najnježnijim i najvažnijom godinama života (prve tri su najvažnije) bila su zanemarena, zapuštena, nedovoljno voljena, mažena i pažena, i to je stvorilo duboke rane na njihovim malim srcima i dušama. Naša (moja) je misija ta rane zaliječiti, ali opet ostat će ožiljci koji neće nestati nikada, dodala je i za kraj istaknula rečenicu iz slikovnice Knjiga o obitelji:
Obitelj može postojati na mnogo različitih načina. Neke su obitelji velike, a neke su male. Neke obitelji vole mir, a neke galamu. Svaka je obitelj posebna, bez obzira na to kakva je i kako je nastala!
Iz Udruge Adopta rekli su nam kako su s danom 6. studenoga u Hrvatskoj 1064 potencijalna posvojitelja koja su upisana u Registar, 216 djece ima ispunjene pravne pretpostavke za posvojenje te 112 djece je posvojeno od 1.1. do 6.11.2024. godine.
Ako želite podržati rad Udruge Adopta, donaciju možete izvršiti preko koda u nastavku, uz napomenu da možete odabrati bilo koji iznos.
