Na vegetarijanstvo se odlučila u dobi od 16 godina. Razlog je, kao i kod većine ljudi – etički. Tada je, u malom gradu u kojem je živjela, poznavala samo tri osobe koje su se odlučile na vegetarijanstvo, a postati vegan u tom je trenutku za nju bio ekstremizam. Tri godine poslije ipak se odlučila za korak dalje.
„Istraživajući sam saznala brojne informacije o životinjama koje se uzgajaju i priznala sam si da vegetarijanstvo nema smisla jer i dalje podupire iskorištavanje životinja. S 20 godina sam postala vegan i počela živjeti stil koji podrazumijeva nenasilan svjetonazor, tako da odmah nakon etičke komponente, veganstvo smatram ispravnim i zbog toga što pomaže očuvanju okoliša“, rekla je Ivana.
Veganska ishrana – koliko je jednostavno?
Razumijem da se ljudi osjećaju prozvano, ali proziva ih savjest, a ne ja. Nikad ništa ne pitam druge ljude, a velika većina se izjašnjava ili čak napada mene. To mi je baš zanimljivo. Naslušala sam se i neslanih šala na koje sam počela vraćati istom mjerom ili ih ignorirati“
Ivana nam je ispričala i kako se sjeća početka prelaska na veganstvo kada je u prodavaonicama na svakom proizvodu čitala deklaracije kako bi bila sigurna da proizvod ne sadrži sastojke životinjskog podrijetla. Svake godine uočava pozitivan pomak u ponudi veganskih namirnica u nespecijaliziranim supermarketima.
Najteže joj je bilo u početku, dok je još živjela u studentskom domu, a danas sve više vremena provodi u vlastitoj kuhinji u kojoj su veganske kulinarske improvizacije postale njezina strast.
Ivanin dnevni menu
Ivana najviše kupuje hranu lokalnih proizvođača i kaže kako više nije teško biti vegan ni u Hrvatskoj. „Kad upoznaš važna mjesta nabavke, a pogotovo ako se povežeš sa zajednicom istomišljenika, u Zagrebu je sasvim lako živjeti kao vegan. U manjim je gradovima to ponekad izazov, ali uz malo planiranja sve je izvedivo“. Za svaki slučaj u Ivaninoj torbi se uvijek nalaze Grancereale keksi za kojima posegne kada ogladni ili poželi slatko. Classico, Frutta, Croccante ili Digestive s ječmenim sladom spadaju u slastice bez sastojaka životinjskog podrijetla. Biti vegan u Hrvatskoj može se i bez egzotičnih namirnica, a Ivani nije strano sama napraviti namirnice poput mlijeka od zobi i badema, namaze, umake, dressinge za salatu i domaći sladoled.
Doručak: zobene pahuljice s orasima, brusnicom i cimetom pomiješane sa smoothijem od banane, jabuke, kruške, špinata, vode i 'veganskog mlijeka'.
Ručak: dinstani luk, mrkva, peršin, paprika, kupus, umak od rajčice, žganci, zelena salata s mix mahunarkama (crvena i zelena leća, ječam, grah), lanenim i suncokretovim sjemenkama
Desert: Grancereale keksi i palačinke sa sladoledom
U početku su joj nedostajali jedino istomišljenici
Kada je krenula s veganstvnom ponekad je bila usamljena po pitanju dijeljenja trenutaka s nekim tko baš razumije. No, kaže kako se i to se promijenilo. „Sve nas je više pa smo jako aktivni i po društvenim mrežama, a i bliska je osoba postala vegan pa dijelimo svakodnevne doživljaje“.
Svaki put kad se izjasni da je vegan dobije komentar
U moru komentara, koji su u Ivaninom slučaju neizbježni nađu se i pohvale i otvoreni razgovori o veganstvu u kojima Ivana uživa. A za negativne komentare već je pronašla pravi recept. „Razumijem da se ljudi osjećaju prozvano, ali proziva ih savjest, a ne ja. Nikad ništa ne pitam druge ljude, a velika većina se izjašnjava ili čak napada mene. To mi je baš zanimljivo. Naslušala sam se i neslanih šala na koje sam počela vraćati istom mjerom ili ih ignorirati“, zaključuje.
