Upravo se to preslagivanje pretočilo i na album "Preslagivanje", koji je tek početak jednog niza od nekoliko albuma, najavljuje Jurica Popović. Na albumu, uz Jadranku Krištof i Dragana Brnasa, prateće vokale otpjevala je i Matija Vuica, Juričina dugogodišnja životna partnerica i cijenjena modna dizajnerica.
Nemojte se odmah prepasti, neće ništa biti naglo i na silu. Vrag odnio i prišu!, poručuje Popović o čijem je novom albumu osvrt dao Boro Kokan, glazbeni kritičar emeritus, a što je napisao pročitajte u nastavku:
Da mi je netko rekao, početkom osamdesetih, da ću više od četiri desetljeća kasnije pisati o novim audio/vizualnim uradcima jednog momka iz tamo nekog Metkovića, Boga mi, mislio bih da je pretjerao s proizvodima tvornice Badel.
Ne bih rekao da se ta misao vodila predmnijevanjem da ćemo i on i ja puno prije odozdo gledati kako raste trava, nego, jednostavno, tko bi imao energije da kreira u kontinuitetu skoro pola stoljeća i da se žilavo opire zloćudnim vjetrovima ove naše glazbene scene. Sam i postojan, nikad u jatu, zavučen iznad Neretve a ispod Predolca, tamo negdje oko Svetog Ivana, Jure Popović bori se s demonima ljubavi i strasti, mačuje se s osjećajima tuge i radosti, veze niti ponosa i sjete i donosi pjesme koje se dotiču svih nas. Samo treba znati slušati.
I na novom albumu "Preslagivanje" ostao je vjeran svojem umjetničkom habitusu u kojem vješto donosi kratke crtice iz života, svog i našeg.
Jedan apsolutni hit ("Ljubav je skupa roba"), nekoliko evergrina u najboljoj maniri starogradske šansone ("Harmonija", "Pjesmo ljubavi moja", "Zagrli me, poljubi me", "Kuća je na prodaju") i još rukohvat osebujnih melankoličnih i pitkih pop pjesama ("Skalini života", "Nedjeljom ujutro"...) koje ću rado slušati bilo u automobilu, u radnoj sobi, u kuhinji ili na slušalicama dok bezuspješno pokušavam vratiti djelić nekadašnje trkačke forme, garant je da se baterija u kreativnom akumulatoru mog Popa ni blizu nije počela primicati crvenom.
I zato mi je drago što smo se upoznali.
