Koliko god bilo iscrpljujuće, svaki se roditelj osjeća najsigurnije kada njegovo dijete leži kraj njega u krevetu. Međutim, prije ili kasnije dijete treba odvojiti u zasebni krevetić ili, ako je moguće, vlastitu sobu.

Osim što je riječ o prirodnom procesu tijekom kojeg se dijete u jednom trenutku mora odvojiti od gotovo pa simbioze s (najčešće) majkom, odvojeno spavanje omogućit će djetetu stjecanje samostalnosti, korak po korak.

Ipak, naša je stvarnost takva da zbog male kvadrature stanova mnoga djeca nemaju vlastitu sobu ili je, pak, dijele s braćom. No sve ove savjete možete, uz male modifikacije, primijeniti i u tim slučajevima.

1. Pripremite sobu (ili zasebni kutak za spavanje)

Da bi proces prilagodbe na odvojeno spavanje tekao što lakše, dijete se u tom svojem novom prostoru mora osjećati što bolje. To mora biti prostor koji će biti siguran, koji će nuditi određenu vizualnu satisfakciju, bez ikakvih ometanja. Zato učinite taj mali kutak uistinu posebnim.

Preporuča se i postavljanje monitora kako biste bili mirniji i vidjeli što dijete radi u kojem trenutku, a na umu treba imati i to da mora biti riječ o što je moguće mirnijem dijelu stana ili kuće s mogućnošću primjerenog zamračenja prozora u bilo kojem dijelu dana ili noći. Za to mogu poslužiti i tamne zavjese namijenjene upravo blokiranju izvora svjetlosti.

Pripazite i na to da sobu ili kutak ne pretrpate nepotrebnim dekoracijama koje bi dijete moglo srušiti ili povući na sebe kada se probudi.

2. S privikavanjem krenite onda kada ste u potpunosti spremni na to

Najčešće pitanje s kojim se susreću roditelji je kada se uopće odlučiti na to da dijete spava u svojoj sobi. Iako se preporučuje da to bude između djetetovih 6- 12 mjeseci, točnog pravila nema. Svaki roditelj to treba učiniti onda kada je spreman i kada shvaća da je to za djetetovo dobro te kada, dakako, prostorne prilike to dopuštaju

Dakako, treba imati na umu preporuke pedijatara, no uvijek se vodite i onime za što osjećate da je najbolje za vaše dijete. Ipak, što više vremena prođe, dijete će se sve više naviknuti na spavanje u roditeljskoj sobi (i/ili roditeljskom krevetu) pa treba biti svjestan toga da će privikavanje, primjerice, trogodišnjaka ići znatno sporije i teže nego da je riječ o mlađem djetetu.

3. Držite se rutine

Jednom kada odlučite da je vrijeme za promjenu, nastojte se što više držati određene rutine. Baš kao kada je dijete spavalo u roditeljskoj sobi/krevetu, potrebno je držati se istog vremenskog rasporeda spavanja jer će tako dijete najmanje osjetiti promjenu. Ukratko, ako je to dosad uključivalo buđenje u 6 ujutro, dva kraća spavanja tijekom dana i odlazak na počinak oko 20 sati, tako treba ostati i ubuduće.

Pratite svoj i djetetov ritam kako biste bili sigurni da je vrijeme za odvojeno spavanje.

U sve to možete uklopiti i čitanje slikovnica. Tako će dijete vlastiti krevet početi identificirati sa sigurnim mjestom na kojem može uroniti u svijet pustolovina, a potom i u san.

4. U početku ostavljajte vrata otvorenima

Kako se dijete ne bi osjetilo izolirano, a i kako biste vi sami bili mirniji, svakako ostavite otvorena vrata njegove sobe, kao i vrata sobe u kojoj vi boravite, bez obzira na to imate li i monitor kojim pratite dijete ili ne. Tako će se stvoriti dojam da ste svi zajedno ipak u jednoj velikoj prostoriji, a time će se smanjiti osjećaj anksioznost i kod roditelja i kod djeteta.

5. Budite strpljivi

Čak i kada vam se učini da ništa ne ide prema planu, budite strpljivi. Odlazak u vlastitu sobu za dijete, pa i za roditelje, predstavlja veliku promjenu. Umjesto da se opterećujete time, uživajte u procesu. Djeca ionako prebrzo rastu. Zato uživajte u svakom danu, u svakoj noći kada vam se prišulja u krevet. S vremenom će to prestati, a vi ćete se s nostalgijom prisjećati tih dana.

Međutim, ako primijetite da čitav proces teče previše sporo (posebno ako je u pitanju više od pola godine), nemojte se bojati potražiti stručnu pomoć, a možete krenuti od stručnih suradnika u vrtiću koje pohađa vaše dijete.