Uz jesen se obično vežu novi početci i nove pustolovine rada na sebi. Međutim, to nije uvijek jednostavno, a kada uzmemo u obzir jesen koja nam dolazi, koja je mnogima od nas neizvjesnija i nesigurnija nego bila koja ranije, moguće su posljedice na naše mentalno zdravlje.
Tome također pridonose i naše životne okolnosti. Izostaje li podrška obitelji, prijatelja i partnera, ili je pak uopće nemamo, teže se nositi s promjenama koje nas počinju okruživati.
Iako nam ona prava jesen još nije stigla, praksa pokazuje da se u mnoge već uvukao strah od nje. Svatko za to ima neki svoj razlog, no sve ih povezuju promjene koje donose mjeseci pred nama. U psihologiji i psihijatriji to je stanje poznato kao jesenska anksioznost ili jesenski blues.
Doktor Andrej Prošev, specijalizant psihijatrije, osvrnuo se na to stanje, objasnio zašto dolazi do njega i što možemo napraviti kako bismo pomogli sami sebi ili drugima u našoj okolini kod kojih možda prepoznajemo simptome.
Jesenska anksioznost, poznata i kao jesenski blues, može se svrstati u poremećaje raspoloženja koji imaju sezonski karakter (sezonski afektivni poremećaj), što znači da su odstupanja u raspoloženju izraženija u nekom godišnjem dobu, konkretno u jesenskim i zimskim mjesecima. Javlja se tri-četiri puta češće kod žena u odnosu na muškarce, pretežno u mlađoj i srednjoj odrasloj dobi, napominje dr. Prošev.
Kako možemo prepoznati je li riječ o jesenskoj anksioznosti?
Najčešći su simptomi depresivno raspoloženje, nedostatak energije i motivacije, gubitak interesa, ljudi se mogu osjećati tromo i usporeno, mogu imati osjećaj da se nikako ne mogu pokrenuti, znaju biti iritabilni i frustrabilni. Također su česte promjene u ritmu sna i budnosti, a nerijetko se susreće i hipersomnija, odnosno prekomjerno spavanje, uz osjećaj kroničnog umora.
Prisutne su i promjene u apetitu – ili smanjen apetit ili hiperfagija, odnosno prekomjerno uzimanje hrane. Tu je i mogući osjećaj tjeskobe i zabrinutosti. Međutim, simptomi mogu biti i teži, pa mogu biti prisutne ideje nihilizma, propasti, suicidalne ideacije i slično, ali ih ipak, nasreću, rjeđe susrećemo, pojašnjava nam liječnik.
Jedno je prepoznati simptome kod sebe, no mnogi se tada pitaju i zašto im se to događa, pomišljajući da možda i nije nešto u redu s njima. Zato nam je liječnik potanko objasnio zašto uopće dolazi do jesenske anksioznosti.
S približavanjem jeseni u mnoge se ljude uvlači tjeskoba koju si ne mogu objasniti.
Teorije kažu da je narušena ravnoteža cirkadijalnog ritma, što je inače prirodni unutarnji proces koji regulira ciklus spavanja i budnosti te se ponavlja otprilike svaka 24 sata, a tu je i posljedični poremećaj u ravnoteži važnih neurotransmitera i hormona koji imaju ulogu u regulaciji spavanja, raspoloženja, apetita i energije (serotonin, dopamin, noradrenalin, melatonin). To se događa jer ima sve manje sunčeva svjetla, čemu možemo svjedočiti već i ovih dana jer mrak pada znatno ranije, kaže dr. Prošev.
Dakle, smanjenje sunčeve svjetlosti ima velik utjecaj na pojavu sezonskog afektivnog poremećaja. U zemljama Skandinavije, gdje je zabilježena veća učestalost ovog poremećaja, često se koristi i fototerapija – terapija svjetlom koja daje dobre rezultate.
No ako nam fototerapija u ovom trenutku nije opcija, što možemo pokušati sami učiniti i poboljšati si dane koji su pred nama?
Treba se brinuti o sebi. Treba se boriti protiv apatije, lošeg raspoloženja. Kada nam se ne izlazi iz kreveta, trebamo postupno izgraditi naviku da se pokrenemo. Vrlo je važna i fizička aktivnost, a bilo bi idealno to kombinirati i sa sunčevom svjetlošću, odnosno baviti se sportom, trčati ili pak i samo šetati dok vani ima sunca.
Također je važno ograničiti unos šećera i tzv. junk fooda. Ništa manje nije važno ni održavati socijalne kontakte s obitelji i bliskim prijateljima jer je uz njih lakše prebroditi krizno razdoblje, zaključuje.
Ipak, dr. Prošev upozorava da je potrebno potražiti stručnu pomoć ako primijetimo da se simptomi pogoršavaju te da nam ne pomaže ništa što sami činimo.
Upamtite, potražiti pomoć stručnjaka za mentalno zdravlje nije sramota. Možete se obratiti i svome liječniku obiteljske medicine, koji će vas upustiti na daljnje stručnjake ili možete i sami potražiti nekog od privatnih psihologa ili psihijatara, ovisno o težini stanja. Zbog pandemije je velik broj njih počeo provoditi i online terapije, što može biti i olakšavajuća okolnost za one koji se prvi put susreću s nečim takvim.
I uvijek imajte na umu da niste sami. Samo morate glasno reći i potražiti pomoć kada osjetite da više ne možete.
