Problem je u tome što mnoge knjige govore o tome da je strah jednostavno potrebno nadići, ali rijetko tko daje konkretne korake kako to doista i postići.
Ipak, u moru knjiga u posljednje se vrijeme jedna izdvaja. Knjiga Osjeti strah, a ipak to učini autorice Susan Jeffers jedna je od najpoznatijih knjiga o osobnom razvoju i radu sa strahom. Njezina glavna poruka je jednostavna, ali snažna: strah nikada potpuno ne nestaje – ali možemo naučiti djelovati unatoč njemu.
Autorica ne pokušava ukloniti strah, nego promijeniti način na koji ga doživljavamo. I upravo je to ključno u razumijevanju ove snažne emocije.
I uspješni ljudi se boje, ali znaju da u zoni ugode nema pomaka.
Naime, ne postoji osoba koja se ne boji. Iako često mislimo da se, primjerice, uspješni ljudi ničega ne boje, to nije točno. Oni se boje, ali djeluju unatoč svom strahu. Mnogi od njih ne uživaju u držanju javnog govora, i dalje ih je strah propasti biznisa, prekida veze, razvoda i slično, ali kada shvate da sve to mogu preživjeti, strah naprosto prestaje imati moć nad njima.
Što nas točno koči?
Sigurnost ne postoji, barem ne potpuna sigurnost. Prije nego što se odluče na neki veliki korak, ljudi vrlo često čekaju „savršeni“ trenutak, sigurnost i garanciju uspjeha. No to ne postoji.
Dok tako čekamo, ostajemo u lošim vezama jer nas je strah biti sami, na lošem poslu jer ne znamo što nas čeka na nekom drugom radnom mjestu. Ostajemo živjeti u gradu ili državi koji se nimalo ne poklapaju s našim željama i svjetonazorima jer se bojimo da će postati još gore.
Međutim, što ako će biti bolje? Što kada bismo imali povjerenje u sebe da se možemo nositi sa baš svakim ishodom koji nas čeka?
Iz mentaliteta žrtve u mentalitet moći
Često oko sebe možemo vidjeti dva tipa ljudi: jedni imaju mentalitet žrtve, a drugi su im potpuno suprotni.
Onima koji imaju mentalitet žrtve uvijek su drugi krivi za baš sva događanja u njihovu životu, uvijek su im problem okolnosti i uvjereni su da nemaju izbora, da im je naprosto sudbina takva, da im je tako pao grah.
S druge strane, postoje ljudi koji smatraju kako uvijek postoji izbor, kako mi biramo vlastitu reakciju na vanjska događanja, kako smo samo mi odgovorni za svoj život. Potonja skupina ljudi je ona koja uvijek napravi prvi korak unatoč strahu.
Ono što možemo naučiti od takvih ljudi jest kako djelovati unatoč strahu.
Ne postoji drugi recept osim ovoga – strah će se smanjiti tek kada mi počnemo djelovati.
Ako se bojite javnog nastupa, pokušajte se javiti za držanje malih prezentacija ili radionica. Iako ćete se možda osjećati paralizirano, nakon toga će vam pasti kamen sa srca i vidjet ćete da to uistinu možete napraviti. Bit ćete ponosni na sebe.
Ako se bojite upoznavanja novih ljudi, počnite s malim razgovorima, prvo možda s kolegama/icama koje površno poznajete ili pak pokušajte razmijeniti nekoliko riječi s prodavačicom na blagajni.
Ako se panično bojite promjene posla, iako na njemu patite, krenite s istraživanjem. Istražite koje su druge tvrtke kojima biste se mogli javiti, posložite svoj LinkedIn profil i slično. Ne morate sve odjednom.
Čak i ako neće sve ići onako kako ste zamisliti, iz svake nove situacije možete nešto novo naučiti. Iako zvuči kao klišej, tako je. Ako vaš prvi javni nastup bude popraćen velikom tremom ili zastajkivanjem u govorenju, znat ćete da se za idući put morate bolje pripremiti. Ako vam nova poslovna ideja ne uspije, znat ćete u čemu ste pogriješili, pa idući put nećete ponavljati taj korak.
Naprosto si umjesto pitanja Što ako pogriješim? postavite pitanje Što mogu naučiti iz ovoga?
Da, nije jednostavno i svatko će to učiniti svojim tempom, ali je itekako moguće.
