Koliko ste puta samo nekoga pitali kako je pa dobili kratki odgovor "Dobro sam", iako je osoba daleko od toga? Koliko ste puta i sami tako odgovorili na postavljeno pitanje?
Iako se u posljednjih nekoliko godina sve više progovara o mentalnom zdravlju, često zaboravljamo da problemi koje imamo sada najčešće proizlaze iz djetinjstva.
Ako nam roditelji u djetinjstvu nisu omogućavali da izrazimo kako se osjećamo, ako smo bili emocionalno odbačeni ili naprosto zapostavljeni, a da ne govorimo i o mnogo složenijim situacijama, to će se odraziti na naše ophođenje s drugima u odrasloj dobi.
Zato je u djetinjstvu vrlo važno razgovarati s djecom o njihovim problemima, izazovima, tome kako se pritom osjećaju i kako to nadvladati.
To možete učiniti u nekoliko koraka koje navodi Cecilia Hilkey, odgajateljica, edukatorica i majka s dugogodišnjim iskustvom u radu s djecom. Savjete prilagodite dobi djeteta.
1. Budite što smireniji
Djeca neće govoriti o svojim osjećajima ako vjeruju da će vas to zabrinuti ili stvoriti nelagodu. Budite mirni i sigurni u njihovu sposobnost rješavanja teških situacija. Upitajte ih kroz što trenutačno prolaze, ali im i napomenite da vjerujete da će sve dobro završiti. No dajte im do znanja i da ste uvijek tu za njih.
2. Ne shvaćajte njihove osjećaje osobno i nemojte biti defenzivni
Čak i ako je dijete ljuto na vas, dopustite mu da se potpuno izrazi prije nego što mu iznesete svoje stajalište. Nemojte se uzrujavati što nije ranije došlo razgovarati s vama.
Slušajte. Ponovite ono što vam je dijete reklo jer ćete mu tako dati do znanja da ga uistinu i čujete, čak i ako je riječ o pritužbi na vas.
3. Izbjegavajte okrivljavanje
Izbjegavajte reći: "Rekao sam ti" ili "Dobio si ono što zaslužuješ" ili "Što si očekivao da će se dogoditi?" Ako se dijete bori s nekom situacijom, vjerojatno se već osjeća ranjivo, nesposobno, ili posramljeno.
Pokažite ljubaznost i suosjećanje. Recite: "Znam da stvarno nisi želio da se to dogodi." Vaša ljubaznost i suosjećanje pokazat će mu da vam može prići čak i kad je zabrljalo.
Ako sada djetetu pružite emocionalnu potporu, odrast će u stabilniju osobu.
4. Ne prekidajte razgovor
Odrasli ponekad prekinu razgovore tražeći od djeteta da ode izraziti svoje osjećaje u drugu sobu, govoreći mu da se "smiri". Reći djeci da se smire ne pomaže im da se smire.
Ne morate biti stalno dostupni svojoj djeci; ako ste zauzeti, samo recite i navedite kada ćete biti slobodni. Ako niste "emocionalno dostupni", uzmite pauzu. Recite: "Trenutačno mi je teško. Nisi ti kriv. Napravit ću pauzu i onda možemo još razgovarati."
5. Uvažite djetetove osjećaje
Uvažite osjećaje svojeg djeteta. Izbjegavajte rečenice kao što su: "To nije tako velika stvar" ili "Samo si dramatičan/previše osjetljiv" ili "Samo želiš pozornost".
Imajte empatije. Recite: "Ima smisla da se tako osjećaš, čujem te."
6. Izbjegavajte optužbe o laži
Ništa ne prekida razgovor brže nego kad djetetu kažete da ne govori istinu.
Kada dijete kaže nešto za što vi ne mislite da je istina, postavite više pitanja. Recite: "Pomozi mi razumjeti" ili "Kako se to dogodilo?" Pitajte: "Ima li još nešto u vezi ovoga što mi se bojiš reći? Nećeš biti u nevolji." Djeca najčešće lažu odraslima kako bi izbjegla nevolje, a ako uklonite tu bojazan, vodit ćete dublji razgovor.
7. Sami priđite djetetu
Neka djeca otvorit će se nakon što jasno date do znanja da ste zainteresirani za razgovor; druga će djeca pričati samo ako dođu k vama. Manje je vjerojatno da će nam se djeca otvoriti ako osjete da smo nervozni ili ako nešto očekujemo od njih.
Povremeno pokrenite razgovor s djetetom. Budite znatiželjni. Pokažite interes za njihov život. Pitajte ih o teškim stvarima.
